u novigradskoj Galeriji Rigo

IZLOŽBA "Domaći rad u samoizolaciji" Sanje Iveković u Novigradu

| Autor: Priredio M. RADIĆ

Sanja Iveković, koja je primjerima vlastitih radova potvrdila da suvremena umjetnost itekako jest društveno relevantna ili, ako hoćete, protumoć sustavu čiji su odnosi usmjereni kontroli, podčinjavanju i isplativosti, i ovaj je put pokazala, baš kao i prije 24 godine, da ne odustaje, da se ne predaje. Dapače, svojim kritičkim razmišljanjem i djelovanjem i dalje uznemiruje zbilju promatrača, ističe uz ostalo Jerica Ziherl

 

U novigradskoj Galeriji Rigo večeras u 21 sat bit će otvorena izložba Sanje Iveković "Homework From Self-Isolation - Domaći rad u samoizolaciji". Izložbu organizira muzej Lapidarium, a na otvorenju bit će prisutna i autorica. Kustosica je Jerica Ziherl, a koncepciju izložbe potpisuju Iveković i Sanja Bachrach Krištofić. Izložbu prati posebno izdanje s tekstovima Zdenke Badovinac, Johanne Sokolowske, Jelene Vesić i Gorana Trbuljaka.

Progresivno djelovanje i razmišljanje

Sanja Iveković prvi put je izlagala u Galeriji Rigo u svibnju/lipnju 1996. godine. Izložila je video-instalaciju "Ne-stabilne slike", što je bio i naziv izložbe.

- Bila sam fascinirana njezinim progresivnim djelovanjem i razmišljanjima, jer mala galerija i udaljeni Novigrad ipak nisu mogli ispuniti sve uvjete njezina predloženog koncepta. Bez obzira na to Sanja Iveković nije odustala, niti se predala. Uzajamnošću i razumijevanjem rađalo nešto što je od ne-stabilnih slika nastalo, zapravo, stabilna izložba. I to dosljedna umjetnici.

Sada, kada drugi put izlaže u Galeriji Rigo, dakle 24 godine kasnije i u vremenu kada cijeli niz kriza potresa svijet ili, kako je umjetnica te 1996. godine nehotice predvidjela, u vremenu doista ne-stabilnih slika, predstavlja se s novim radovima u mediju sinestezije lica i riječi, što je ujedno i sadržaj ove publikacije. Riječ je o medijskim slikama rađenim u suradnji s dizajnericom Sanjom Bachrach Krištofić, u formi intersubjektivnosti i civilizacijske potrebe umjetnice za ljudskom solidarnošću. Na tom su tragu i tekstovi umjetničinih kustosica i suradnica. Sasvim poseban prilog je tipično trbuljakovski pristup narativu o dugogodišnjem poznanstvu i prijateljstvu Gorana Trbuljaka i umjetnice.

Sanja Iveković, koja je primjerima vlastitih radova potvrdila da suvremena umjetnost itekako jest društveno relevantna ili, ako hoćete, protumoć sustavu čiji su odnosi usmjereni kontroli, podčinjavanju i isplativosti, i ovaj je put pokazala, baš kao i prije 24 godine, da ne odustaje, da se ne predaje. Dapače, svojim kritičkim razmišljanjem i djelovanjem i dalje uznemiruje zbilju promatrača, pa radilo li se o stabilnim ili ne-stabilnim slikama, piše Jerica Ziherl uz izložbu.

Hakiranje već postojećih slika

- Sanja Iveković održava kontinuitet u svom radu tako što uvijek na sebi svojstven način – kolažiranjem slike i teksta i hakiranjem već postojećih slika – izvodi performativ kritike povijesti koji je donio drugovalni feminizam i koji je Carla Lonzi duhovito sažela u slogan "Pljunimo na Hegela", dakako s dubokim epistemološkim razlozima i argumentima protiv "kulture čovjeka" obilježene civilizacijskim nasiljem kapitalizma i patrijarhata. Današnja "umjetnica u karantinu" komentira to strukturalno i normalizirano nasilje u svom karakterističnom stilu koji elokventno pokriva termin "Sweet Violence" (naziv jedne od njenih retrospektiva, MoMA, 2009) – razlažući ga kroz humoristički intonirane kolaže "gorke komedije", naglašava Jelena Vesić.

Sanja Iveković rođena je u Zagrebu, gdje sada živi i radi. Pripada umjetničkome naraštaju objedinjenom pod nazivom Nova umjetnička praksa, koji se pojavio nakon 1968. Stalno propituje ulogu umjetnosti u društvu širokom lepezom medija, u sjecištima rodnih, nacionalnih i klasnih pitanja. Njezini radovi iz 1990-ih bave se propašću socijalističkih režima i posljedicama trijumfa kapitalizma i tržišne ekonomije nad životnim uvjetima, posebno žena. Sudjelovala je na brojnim međunarodnim bijenalima i značajnim izložbama kao što su 38. izložba likovne umjetnosti - međunarodni bijenale, Limerick (2018.); Documenta 8, 11,12, 13 i 14 (1987., 2002., 2007.,2012., 2017.); Kijevski bijenale, Kijev (2015.); Galerija South London i Calvert 22 (2012.-2013.); MUDAM, Luksemburg (2012.); MoMA, New York (2011.); BAK, Utrecht i Van Abbemuseum, Eindhoven (2009.)

Njena izložba u novigradskoj Galeriji Rigo ostat će otvorena do 15. kolovoza.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter