Dianin dnevnik pronađen je nakon njene smrti, kada se i doznalo sve što je napravila za spas te djece uvjerena da njezin život nije vrjedniji od života nedužno progonjenih

Brojni članovi ekipe dugo očekivanog filma Dane Budisavljević "Dnevnik Diane Budisavljević", predstavili su se pred isto tako brojnim okupljenima na konferenciji za medije na Festivalskom otoku na Giardinima.

Dana Budisavljević kazala je da ima gotovo isto ime i prezime kao protagonistkinja o kojoj film kazuje priču, međutim nisu u bližem srodstvu.

Humanitarna priča

Dianin dnevnik pronađen je 2004. godine nakon njene smrti, kada se i doznalo sve što je napravila za spas te djece - a što nisu znali ni njezini bližnji - uvjerena da njezin život nije vrjedniji od života nedužno progonjenih. Ona je, naime, s nekolicinom prijatelja pokrenula riskantnu akciju kojom iz logora NDH spašava više od deset tisuća djece. Iako joj je u početku austrijsko porijeklo išlo u prilog, no u povijesnim previranjima ono postaje teretom zbog kojeg je jedna od najvećih humanitarnih priča Drugog svjetskog rata do sada ostala neispričana.

Dana Budisavljević je radila na toj 70 godina prešućivanoj priči oko deset godina. Povijesne je događaje počela dublje istraživati 2010. godine, a na filmu je o događajima htjela progovoriti kroz spašenu djecu.

U realizaciji ovog iznimnog složenog i zahtjevnog projekta veliku je ulogu imao povjesničar Silvestar Mileta, koji je pripremajući se i istražujući za film intervjuirao više od stotinu osoba na području bivše države, i to uglavnom spašenu djecu.

- Mnogi od njih se niti ne sjećaju logora niti kako su bili spašeni iz njega s obzirom da su tada bili premali i nisu ni shvaćali što se događa, kazao je Silvestar Mileta. On je kontaktirao 25 arhivskih institucija u zemlji i inozemstvu koristeći razne metode istraživanja, sve to da bi priča bila prikazana na najbolji mogući način.

- Moramo se boriti protiv mržnje, isključivosti i imati snage biti ljudi, dati ruku slabijima, a voljela bih da ovo djelo uđe u lektiru, da mladi upoznaju taj dio povijesti, rekla je Urša Raukar koja igra jednu od sporednih uloga, ističući da joj je bila čast glumiti u ovom filmu.

- Igrao sam već puno puta ovakve uloge, ali nikada nisam bio toliko siguran u to da ono što radim ima toliko smisla, rekao je Vilim Matula, koji tumači ulogu njemačkog časnika.

- Ovaj film, kao i čitava priča o Diani Budisavljević bude nadu da postoji još ljudi na svijetu koji su činili i čine i dalje divne stvari, ali su djelovali samozatajno i za njih se još ne zna, i smatram da je to nešto divno, da postoje takvi ljudi, kazao je Matula.

Filmska ekipa je puno pričala o tome treba li film biti crno-bijeli. "S obzirom da se radi o hibridnoj formi dokumentarno-igrano- arhivskog filma, zaključili smo da je to dobar odabir", kazao je direktor fotografije Jasenko Rasol.

Volončelistica je Puljanka Bika Blašković

U filmu je sudjelovao i mali, ali vrlo važan dio pulske ekipe, i bio je zadužen za glazbu. Riječ je o braći Sinkauz, Alenu i Nenadu.

- Nakon gledanja, film mi se urezao u dušu i moram reći da je ovo nešto najvažnije što smo do sada radili, na nekoj ljudskoj razini. To je tihi film, to je jedan fini film s dugim pauzama te glazba je jednostavno izašla vani iz svega toga. Kao lajtmotiv, odnosno kao glavnu temu imali smo violončelo u vrhunskoj izvedbi iznimne pulske umjetnice Bike Blašković, rekao je poznati pulski glazbenik Alen Sinkauz.

Povezane vijesti

• Večeras na HTV-u priča o ženi koja je spasila 10.000 srpske djece iz ustaških logora
• ANUŠKA BUDISAVLJEVIĆ, internistička onkologinja u pulskoj bolnici: OBOLIJEVAMO LI OD ONOG ŠTO JEDEMO ILI OD ONOG ŠTO NAS IZJEDA, PITANJE JE ZA MILIJUN DOLARA  
• Učenici pulske Medicinske škole pustili balone u zrak za potporu oboljelima od epilepsije