DHK obilježio 100. obljetnicu rođenja Ive Frangeša

(Hina/EPA)

Književno-znanstvenim kolokvijem Društvo hrvatskih književnika (DHK) obilježilo je u ponedjeljak 100. obljetnicu rođenja književnoga povjesničara i teoretičara Ive Frangeša.

Profesor zagrebačkog Filozofskog fakulteta Krešimir Bagić ustvrdio je da je Frangeš ostavio maestralan trag u hrvatskoj filologiji i hrvatskoj povijesti.

Naglasio je kako je Frangeš bio jedan od prvaka zagrebačke stilističke škole te jedan od pokretača časopisa "Umjetnost riječi". Bio je majstor sažimanja i svođenja opsežnih stvari na bitno, rekao je Bagić.

Književnica Enerika Bijač istaknula je kako je Frangeš zadužio niz generacija i bio primjerom koji se uvlačio pod kožu i studentima i stručnjacima. Frangeš je bio zanimljiv i sjajan govornik, rekla je dodavši kako ga iznad toga izdiže sabiranje ljepote u riječi, one ljepote koju je osjećao u književnom tekstu.

Kroatolog Domagoj Brozović smatra kako je Frangeš prvi uočio da je hrvatska književnost, bez podjele na stariju i noviju hrvatsku književnost, jedna jedinstvena cjelina, odnosno kontinuiran proces. Na književnost nije gledao samo kao na kanon nego kao na pojavu duboko usađenu u svaku civilizaciju i društvo koja stvara estetsku i opću kulturnu vrijednost.

Suzana Coha s Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu je naglasila kako se Frangešova "Povijest hrvatske književnosti" pojavila na razmeđu dvaju političkih sustava i razmeđu modernizma i postmodernizma. Njegova Povijest hrvatske književnosti je umjetničko djelu pod utjecajem društva, ocijenila je dodavši kako je za Frangeša bilo važno da kroz povijest hrvatske književnosti ispriča priču o hrvatskom narodu.

Kroatist, slavist i talijanist akademik Ivo Frangeš rođen je u Trstu 1920., a preminuo u Zagrebu 2003. Jedan je od predstavnika zagrebačke stilističke škole.

Romanistiku i kroatistiku diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, 1943. Od godine 1946. asistent je pri Katedri za talijanski jezik i književnost u Zagrebu. U razdoblju 1953. - 1956. lektor je hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu u Firenci i profesor hrvatske kulturne povijesti. Nakon smrti Antuna Barca na poziv matičnog Filozofskog fakulteta u Zagrebu preuzima Katedru za noviju hrvatsku književnost, na kojoj radi do umirovljenja 1985.

U okviru Hrvatskoga filološkog društva jedan je od osnivača i suurednika časopisa "Umjetnost riječi", koji je bio prepoznatljivo glasilo Zagrebačke stilističke škole. Pokretač je i urednik časopisa "Croatica". Prevodio je s talijanskoga i francuskoga, između ostalih Machiavellija, Manzonija, Vergu, De Sanctisa, Stendhala i dr. Kao gost profesor predavao je na mnogim europskim sveučilištima. Frangeš je, između ostaloga, autor "Povijesti hrvatske književnosti" te knjige "Stilističke studije".