SA(N)JAM KNJIGE U ISTRI
Damir Karakaš predstavio svoj novi roman i bio jučerašnji gost Doručka s autorom: "Okretište" je moj najautobiografskiji roman, autofikcionalno djelo
Ne bavim se znanstvenim radom da bih na drugi način mogao napisati ili opisati ono što mi se dogodilo, kada sam se doslovno borio za život, a nisam imao namjeru niti želio da to bude napisano u maniri crne kronike ili pak krimića. Osjetio sam potrebu da napišem tu knjigu, a da nije bilo ogromne, bezuvjetne potpore i podrške moje obitelji, nikada ne bih krenuo u to pisanje
(Snimio Danilo MEMEDOVIĆ)
"Na ovoj sam knjizi radio najduže, sigurno nekih sedam ili osam godina, bio je tu vrlo dug proces nastajanja, nije mi bilo kao napisati ovo djelo. Ne bavim se znanstvenim radom da bih na drugi način mogao napisati ili opisati ono što mi se dogodilo, kada sam se doslovno borio za život, a nisam imao namjeru niti želio da to bude napisano u maniri crne kronike ili pak krimića. Osjetio sam potrebu da napišem tu knjigu, a da nije bilo ogromne, bezuvjetne potpore i podrške moje obitelji, nikada ne bih krenuo u to pisanje. Istina, ovo je moj najautobiografskiji roman, odnosno autofikcionalno djelo, kazao nam je Damir Karakaš uoči preksinoćnog predstavljanja njegovog novog romana "Okretište", objavljenog u izdanju Disputa prije same promocije na 27. Sa(n)jmu knjige u Istri.
Ljudi ne čitaju knjige, ali komentiraju
- Ne vjerujem toliko u terapeutsku funkciju pisanja, znam, o tome se toliko govori i piše, ali imao sam potrebu da to napišem, da iznesem tu priču a bez da se osvrnem na sam događaj, razmišljao sam kako da to učinim, nije to bilo uvijek lako, no nakon dugog razdoblja pisanja priveo sam knjigu kraju i zadovoljan sam da sam to učinio. Napisao sam roman koristeći pisaću mašinu, jer inače pišem ručno i pisaćom mašinom, a ne računalom. To daje neki poseban šarm pisanju, stvaranju, nešto drukčije. Računala, istina, omogućavaju brzinu, stalno ispravljanje, brisanje, ali se najbolje koncentriram i posvetim pisanju koristeći pisaću mašinu. Mnogi smatraju da je to zastarjela tehnologija i jednostavno ne mogu vjerovati da tako pišem, mlade generacije praktički nisu nikada vidjele pisaću mašinu.
Istina, bučna je, nema traka, dijelova za popravak, sjećam se jednom kada sam pisao na Cresu i ostao sam bez trake, a samo je jedna prodavaonica u Rijeci imala tada tu traku. No, ne odustajem od te mašine, iako je nezgodno nositi je okolo, a i ljudi se okreću ako pišem mašinom, bučno je, gledaju s čuđenjem. Pišem uglavnom dok žena radi i djece nema doma. Inače, ne koristim baš puno društvene mreže, mislim da su korisne - do neke mjere - za promociju nekih određenih sadržaja, ali ne da se iz toga rađaju razni oblici ovisnosti i svakakvi komentari. Ljudi često vole pričati o nečemu što su površno čuli, vidjeli, a bez da budu informirani. Knjiga je važna tamo gdje se ne čita, to je taj apsurd, ljudi ne čitaju knjige, ali komentiraju, kazao je Karakaš.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
