"Na ovoj sam knjizi radio najduže, sigurno nekih sedam ili osam godina, bio je tu vrlo dug proces nastajanja, nije mi bilo kao napisati ovo djelo. Ne bavim se znanstvenim radom da bih na drugi način mogao napisati ili opisati ono što mi se dogodilo, kada sam se doslovno borio za život, a nisam imao namjeru niti želio da to bude napisano u maniri crne kronike ili pak krimića. Osjetio sam potrebu da napišem tu knjigu, a da nije bilo ogromne, bezuvjetne potpore i podrške moje obitelji, nikada ne bih krenuo u to pisanje. Istina, ovo je moj najautobiografskiji roman, odnosno autofikcionalno djelo, kazao nam je Damir Karakaš uoči preksinoćnog predstavljanja njegovog novog romana "Okretište", objavljenog u izdanju Disputa prije same promocije na 27. Sa(n)jmu knjige u Istri.

Ljudi ne čitaju knjige, ali komentiraju

- Ne vjerujem toliko u terapeutsku funkciju pisanja, znam, o tome se toliko govori i piše, ali imao sam potrebu da to napišem, da iznesem tu priču a bez da se osvrnem na sam događaj, razmišljao sam kako da to učinim, nije to bilo uvijek lako, no nakon dugog razdoblja pisanja priveo sam knjigu kraju i zadovoljan sam da sam to učinio. Napisao sam roman koristeći pisaću mašinu, jer inače pišem ručno i pisaćom mašinom, a ne računalom. To daje neki poseban šarm pisanju, stvaranju, nešto drukčije. Računala, istina, omogućavaju brzinu, stalno ispravljanje, brisanje, ali se najbolje koncentriram i posvetim pisanju koristeći pisaću mašinu. Mnogi smatraju da je to zastarjela tehnologija i jednostavno ne mogu vjerovati da tako pišem, mlade generacije praktički nisu nikada vidjele pisaću mašinu. Istina, bučna je, nema traka, dijelova za popravak, sjećam se jednom kada sam pisao na Cresu i ostao sam bez trake, a samo je jedna prodavaonica u Rijeci imala tada tu traku. No, ne odustajem od te mašine, iako je nezgodno nositi je okolo, a i ljudi se okreću ako pišem mašinom, bučno je, gledaju s čuđenjem. Pišem uglavnom dok žena radi i djece nema doma. Inače, ne koristim baš puno društvene mreže, mislim da su korisne - do neke mjere - za promociju nekih određenih sadržaja, ali ne da se iz toga rađaju razni oblici ovisnosti i svakakvi komentari. Ljudi često vole pričati o nečemu što su površno čuli, vidjeli, a bez da budu informirani.

Knjiga je važna tamo gdje se ne čita, to je taj apsurd, ljudi ne čitaju knjige, ali komentiraju, kazao je Karakaš.

Pravi muškarac treba ići u zatvor i sagraditi kuću

- Mogu samo reći da je pisanje ovoga romana bilo zahtjevno, ali i izazovno, kazao je Karakaš i dodao da je "Okretište" autofikcionalno djelo. U razgovoru s Emirom Imamovićem Pirkeom govorio i o svojim ožiljcima, te da mu je u biti drago da ne zna tko ga je niti zašto ga je napao.

Naime, Damir Karakaš godinama unazad bio je fizički napadnut na ulici nakon čega je završio u bolnici u doslovnom se smislu riječi boreći za život. No, nikada nije htio da se to razvlači po novinama i da se piše o tome. Kazao je da sigurno njegovi djedovi na nebesima nisu sretni s tom njegovom borbom s demonima, da je bio u ratu i da je puno putovao, kao i da je bio i u zatvoru. Spomenuo je i misao poznate kiparice Marije Ujević koja je istaknula da pravi muškarac treba napraviti dvije stvari, ići u zatvor i sagraditi kuću.

Povezane vijesti

• Širili bismo proizvodnju, no nemamo radnika! SVI KOJI SU VALJALI OTIŠLI SU U NJEMAČKU
• Ovogodišnji Frankfurtski sajam knjiga odgovara na "olujna vremena"
• Damir Karakaš predstavio svoj novi roman i bio jučerašnji gost Doručka s autorom: "Okretište" je moj najautobiografskiji roman, autofikcionalno djelo