Predstavljanje knjige Bore Stipanovića "Antonio Smareglia - Sigetski vazal, Metropolitan opera New York 1890." održano je jučer u Vodospremi, Posjetiteljskom centru "Herman Potočnik Noordung" Povijesnog i pomorskog muzeja Istre u Puli.

Povjesničarka umjetnosti Gorka Ostojić Cvajner naglasila je važnost revalorizacije lika i djela ovog istarskog skladatelja, ističući da je Boro Stipanović, nekadašnji ravnatelj Sveučilišne, odnosno Naučne biblioteke u Puli napravio iznimno velik posao, najprije kreiranjem muzikološke zbirke posvećene Smaregli u knjižnici čiji je bio ravnatelj.

Odmak od tradicije

- Smareglia je bio skladatelj koji je imao hrabrosti udaljiti se od belkanta, usudio se odmaknuti od dotadašnje tradicije i kročiti u nešto posve novo, kreirati vrlo složena djela, a "Sigetski vazal" je izuzetno bitno djelo za razumijevanje njegovog stvaralaštva, kazala je Ostojić Cvajner.

- Antonio Smareglia nije bio dovoljno valoriziran skladatelj. Kada god sam prolazio Smareglinom ulicom, pomišljao sam što bi se sve moglo napraviti da njegov lik i djelo budu poznatiji široj publici, te sam shvatio da je vrijeme da se krene nešto raditi po tom pitanju. U svemu tome imao sam i pomoć Bruna Flege, koji je unio puno emocija, znanja, energije i truda. Iza muzikološke zbirke bilo je truda, entuzijazma, a i tadašnja općinska Skupština nas je podržavala, kazao je Stipanović govoreći i o Smareglinoj ulozi u sklopu cjelokupne europske glazbe s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Naglasio je i Smareglinu izuzetnu lakoću stvaranja, te brojne uspone i padove prisutne u njegovom životu.

Da je Antonio Smareglia - glazbeno nadareni Puležan - za vrijeme života bio sjajan, često izvođen, cijenjen, kretao se u krugu talijanske i austrougarske elite i bio je kulturološki osviješten, a onda i šikaniran, ostavljen, bolestan, na margini, naglasila je muzikologinja Ivana Paula Gortan Carlin.

- Sam James Joyce rekao je da će se Smareglia slušati i nakon stotinu godina. To spominje autor Boro Stipanović u knjizi. Zapravo, nakon sto godina i više, sazrjelo je vrijeme da se Smareglia sluša, promovira, da se njegove opere postave na pozornice kazališta. Na pitanje zašto, svatko bi mogao dati svoj odgovor. Pitanje je: Hoćemo li? Smatram da su Smareglina djela danas aktualna jer imaju dozu ili notu futurizma, fantastike, peripetija i zavrzlama – pomalo filmskih, CSI-ovskih, a s druge strane, puna su ljubavi i romantičarskih ljubavnih jada. Nadalje aktualnost je moguća radi objektivnosti koja se može postići nakon određene vremenske distance. Sljedeći razlog je taj da je nakon minucioznih analiza Verdijevih i Wagnerovih djela koji su dominirali talijanskim, odnosno austrijskim pozornicama od kojih je i sam Smareglia upijao čari melodija i stoga svrstavan u Verdijanca ili u, sasvim suprotnog, Wagnerijanca - vidljivo da je njegov glazbeni jezik specifičan. To potvrđuju i članci koji su izlazili u američkim novinama nakon izvedbe opere u Metropolitan operi, o čemu se više podataka može pročitati u knjizi. Zanimljivo je da ga razni kritičari proglašavaju Talijanom, Mađarom ili Dalmatincem, kazala je Gortan Carlin.

U svome je izlaganju istaknula da je Smareglia bio različit i neprepoznatljiv i zato intrigantan i osebujan. Zbog svega toga je sad - teoretski i muzikološki - sazrjelo vrijeme da se analiziraju i Smareglina djela. To je moguće jedino čitanjem i analiziranjem partitura uz scenski nastup te paralelno, istraživanjem i objavljivanjem kritika, teorija, članaka, knjiga.

Razvoj muzikologije

Gortan Carlin osvrnula se i na istraživanja o Smareglinom opusu koja su objavili razni poznavatelji njegova stvaralaštva, kao što su Julijana Ličinić, Lada Duraković, Paolo Petronio i drugi.

- Kao moderna znanost muzikologija se počela konstituirati polovinom XIX. stoljeća na njemačkom govornom području, kada je počela ulaziti u programe sveučilišnih studija, a u Hrvatskoj, muzikologija kao studij postoji tek od 1970. I zato, tek sad postupno raste kritična masa istraživača koja se može baviti glazbenim istraživanjima. Knjiga autora Bore Stipanovića, pristupa, naslovom, jednoj od deset Smareglinih opera. Čitajući, doživjela sam ju, osim kao knjigu koja govori o Smareglinom životu i radu u sociološkom kontekstu - postavivši Smaregliu među umjetnike suvremenike, podastrijevši vrijednost postavljanja i izvođenja navedene opere u Metropolitan Operi dokumentacijskim pristupom, faktografijom - zapravo , kao autobiografsku ispovijed, zaključila je Gortan Carlin naglasivši da je Bori Stipanoviću Smareglia bio zadnji, nedovršeni istarski projekt u trenutku kad je 1990. emigrirao iz Hrvatske da bi se nastanio u Americi. Uz to je povukla poveznicu sa stotom obljetnicom Smaregline premijere "Vazala" koja je bila 1890. godine.

Kako je rečeno tijekom predstavljanja knjige, Stipanović je prije odlaska osnovao Smareglinu "muzikološku zbirku", ali i organizirao postavljanje biste i ploče na Smareglinoj rodnoj kući.

Knjiga je, kako je sam autor rekao, podijeljena u četiri cjeline: Antonio Smareglia na putu u muzičke metropole svijeta, Metropolitan opera, New York, snivanje Muzikološke zbirke Antonio Smareglia, te istraživanje i komentari. Dvojezična je, napisana hrvatskim i engleskim jezikom, a autor je namjeravao da bude četverojezična, pisana još i talijanskim i njemačkim jezikom, što će možda biti za neku novu zgodu.

Gorka Ostojić Cvajner rekla je da će knjiga sigurno biti vrlo korisna i muzikolozima jer će pronaći građu, izvatke iz američkih novina za novu interpretaciju lika i djela maestra Antonija Smareglije.

Organizatori predstavljanja bili su Društvo Smaregliana Pula te Mjesni odbori Šijana i Stari Grad.

Povezane vijesti

• Znanstveni skup i opera "La Falena"
• Posveta slavnom istarskom skladatelju
• Danas bi Smareglia bio konceptualno moderan i dobro prihvaćen