Međunarodni kazališni festival PUF vratio se preksinoć u kamenolom (oni koji ga prate od početka znaju na što aludiram), doduše onaj imaginarni, na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta gdje je u srijedu navečer Daniel Matos predstavio svoj "The stone, the sorrow". Glumačko-plesni trio predstavio se projektom proizašlim iz promatranja napuštenih kamenoloma diljem Portugala, istražujući degradaciju tih prostora kroz vizualne slike i povlačeći paralele s društvenim poimanjem obitelji. Predstavu prati i svojevrsni manifest, pismo mami i tati kojeg zaključuje riječima "Sad želim puno voljeti, voditi ljubav na plaži, gledati krajolike u daljini i misliti da je mijenjanje svijeta jednako moguće kao i napisati zbogom". Matos u svoju predstavu uvodi elemente mitologije i spaja ih sa suvremenim svijetom, poput ogledala u kojem se traži bolji svijet, onaj nesputani i senzualni.

Jeka (PUF)

Zbog "Jeke", druge predstave na programu, se preksinoć trebalo dogegati do druge strane brda i popeti do trećeg kata Rojca, u sjedište Kazališta dr. Inat gdje su Tricycle Trauma, Teatar Cirkus Punkt i Kazalište u močvari uvukli gledatelje u mali svijet na rubu horor atmosfere. Zlokobno da, ali ništa odviše depresivno, štoviše vrlo živo i dinamično i odlično složeno. "Jeka" Ivane Pedljo i Lidije Kraljić znalački koristi efekte koji u kombinaciji s koreografijom i akrobatskim točkama ne zasjenjuju priču koja gledatelje vodi kroz svojevrsnu noćnu moru u kojoj se protagonistica suočava sama sa sobom. To nije obračun, to je preispitivanje, ples s duhovima prošlosti, bez riječi, s osnovnim rekvizitima poput ormara, kofera i crvenih i crnih haljina te megafona. Na trenutke mračna, na trenutke vrlo opuštena, "Jeka" ne igra na kartu šoka, ali uspješno igra na kartu iznenađenja, tako da sam se cijelo vrijeme pitao što je iduće i što se tiče sadržaja i što se tiče forme. Dvije izvođačice nisu iznevjerile, pokazavši majstorski osjećaj za tajming, ne ispustivši priču iz vida. Na kraju sam otišao i više nego zadovoljan, čak i ispunjen.

Povezane vijesti

• Pokret kao ispovijest pred publikom
• "XXY" Ivana Blagajčevića u Zürichu
• LADICE: Harmonikaški orkestar "Stanko Mihovilić" u plesnoj predstavi