Međunarodni festival komornog teatra

22. ZLATNI LAV U UMAGU Glumci i lutke oživjeli "Kralja Edipa" kroz viziju današnjeg vremena

| Autor:  Sanja BOSNIĆ
Kralj Edip

Kralj Edip


U petak su umaški gledatelji na 22. Međunarodnom Festivalu komornog teatra "Zlatni lav" imali priliku pogledati Sofoklovog "Kralja Edipa" u adaptaciji i režiji Luciana Delprata. Radilo se, naime, o najboljoj predstavi riječkog Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u sezoni 2019./2020., koja je nagrađena Nagradom "Đuro Rošić" za najbolju predstavu u cjelokupnoj produkciji riječkog HNK prošle sezone. Igrano-lutkarska predstava za mlade i odrasle nastala je u suradnji s riječkim Gradskim kazalištem lutaka te je proglašena i najboljom predstavom u cjelini Hrvatske drame što joj je donijelo i Nagradu "Zlata Nikolić".

Ovaj je uvodnik poslužio tek kao iznimna vijest da se umaška publika još jednom mogla osvjedočiti, kako na festivalskim daskama "Zlatnog lava" uživa privilegij gledanja ponajboljih ostvarenja iz svijeta kazališta. Zaista, radilo se o jedinstvenom i dojmljivom kazališnom komadu kojega će zasigurno dugo pamtiti.

Tko je glumac, a tko lutka?

"Kralj Edip", jedno od temeljnih kazališnih djela uopće, drama je koja služi kao sociološka studija za objašnjenje ideje o tragičnim ljudskim sudbinama. Uz pomoć suvremenih medija, lutkarskog kazališta, animacije objekata, ovakva adaptacija komorne predstava učinila je "Kralja Edipa" privlačnim za one koji se prvi put susreću s tim naslovom, ali i za one koji žele prodrijeti u slojevitost i kompleksnost grčkih tragedija. Prožimanje glumaca i animiranih lutaka na daskama, udahnut život i duša lutkama, dalo je ovom uprizorenju nevjerojatno duboku dimenziju i podsjetilo na smisao kazališta a to je, identificiranje publike s likovima, radnjom te preispitivanje vlastitih odluka.

Osim lutkarske inventivnosti, petero izvrsnih glumaca, s visokom razinom koncentracije sinkrono se ispreplitalo u ulozi pripovjedača, bez ijedne greške.

Dramaturški koncizno Nataša Antulov je dramaturški koncizno oblikovala tekst Sofoklove tragedije kroz viziju današnjeg vremena, a pet neumornih glumaca: Edi Ćelić, Dean Krivačić, Mario Jovev, Alex Đaković i Nikola Nedić s minimalističkom scenografijom svojom su energijom, transformacijom glasova u sinergiji s lutkama, uspjeli prenijeti snažne emocije umaškoj publici tako da je predstava u trajanju od oko sat i pol, protekla u dahu, kao da je sat stao.

Hvalospjev iznimnom riječkom ostvarenju Umažani su izrazili najvišom dodijeljenom ocjenom do sada na festivalu od 4,93.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater