Skroman, ali iznimno talentiran
Bio je tragač za slobodom i osebujan umjetnik pulske scene: Robijevi radovi stižu u Gradsku radionicu
(Privatna arhiva)
U spomen na pulskog umjetnika Ivicu Koželja Robija koji je preminuo svibnja ove godine, u Gradskoj radionici u Puli će se u subotu 31. listopada u 12:00 sati otvoriti izložba slika i skulptura nastalih od početka njegovog djelovanja ranih 1970-ih. Izloženi radovi bit će dostupni za prodaju, a prikupljena sredstva koristit će se za podršku obitelji.
Ivica Koželj ili jednostavno Robi, rođen je 1951. godine i kako piše njegov dugogodišnji prijatelj Brane Orlović predstavlja: „fascinantnu i svestranu ličnost pulske kulturne i umjetničke scene. Riječ je o osebujnom multimedijalnom umjetniku, kiparu, slikaru i restauratoru čiji životni i kreativni put spaja klasičnu umjetnost, arhitekturu, glazbu i istinski pustolovni, hipijevski duh... U Puli ga mnogi pamte kao skromnog, ali iznimno talentiranog umjetnika s prepoznatljivom estetikom i životnom filozofijom u kojoj umjetnost nije samo profesija već sloboda življenja“.
Aldo Ivančić, pak tekst objavljen u Poletu 1977. započinje ovako: „Radovi pulskog umjetnika Ivice Koželja Robija pričinjavaju pravi umjetnički doživljaj. U njegovim slikama, kao i u skulpturama osjeća se iskrenost i spontanost kojom su obdareni istinski umjetnici. Robi se ne ograničava samo na kist i dlijeto. On se ne ustručava izložiti slomljenu gitaru, jednostavno nazvanu Bach ili gipsane maske“.
Robert Pauletta iznoseći svoja sjećanja u knjizi „Pulski đir“ piše sljedeće: „Pamtim raskošan Robijev atelje iza austrijske vile u Negrijevoj. U garaži od 20 kvadrata, na kraju vrta koji je đungla, koja buja poput stranica adolescentskog imaginarija, gdje se ispija čaj, svira na sitru, rezbari u drvu, dok se širi topli miris orijentalnog incensa. Nešto od te atmosfere ponio sam sa sobom, kroz sve to vrijeme, u svaki prostor, u svaki atelje, u svaku kuću ili stan u kojem sam duže boravio“.
Početkom 1970-ih, kao mladi umjetnik, Robi je imao čak osam samostalnih izložbi, a prvu mu je omogućio IBOR, 1971. godine. U kontekstu izložbi treba napomenuti i Robijevo višekratno sudjelovanje na Grisiji u Rovinju kao i na izložbama Ex tempore u Piranu te Grožnjanu 1970-ih. Iz tog perioda je i jedna od njegovih manjih skulptura koja se nalazi u fundusu Zbirke Umjetnina Grada Pule. Osim toga, manje je poznato da je Ivica Koželj početkom 1990-ih izveo restauratorsko-umjetničku rekonstrukciju na dijelu poliptiha u crkvi sv. Franje u Puli.
Robi ili kako ga neki opisuju, „tragač za slobodom u empirijskoj dimenziji“, započeo je svoj umjetnički put bez formalnog umjetničkog obrazovanja, međutim kasnije je jedno vrijeme u Puli bio asistent Ivanu Obrovcu na srednjoškolskom smjeru za aranžiranje i unutarnju dekoraciju iz kojeg je proizašla današnja Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna, a 1991. upisao je studij skulpture na Akademiji u Ženevi. Jednom je na pitanje o položaju umjetnika u društvu Robi odgovorio: „Ako je samouk, veliki do svoje energije mora utrošiti na osiguranje egzistencije, a nakon toga mu za pravi, neotuđeni, umjetnički rad ostaje veoma malo vremena. U slučaju kad se čovjek potpuno posveti umjetnosti, nailazi na poteškoće, nerazumijevanje i raznovrsne neprilike u svojoj okolini.“
Iako je slikarstvo predstavljalo konstantu njegovog umjetničkog djelovanja, Robi je bio iznimno prepoznatljiv po svom kiparskom radu. Zadnjih tridesetak godina provodio je ljeta na grčkom otoku Tasos i tamo izrađivao skulpture i rukotvorine od poznatog lokalnog mramora, klesao arhitektonske elemente te slikao ikone po bizantskim kanonima za lokalnu crkvu.
Treba također posebno istaknuti da su Indija, njena kultura i glazba ostavili dubok trag na Robija i njegovo stvaralaštvo. Naime, Robi je 1974. godine po prvi put boravio u Indiji i ta putovanja na Istok je kontinuirano održavao sve do kraja života. Robi je u Puli također bio poznat po svom umijeću sviranja indijskih instrumenata sitar i tabla, a jednom je na pitanje kakva je uloga muzike u njegovom likovnom stvaranju odgovorio: „Želim da se oba izraza uzajamno prožimaju i nadopunjuju i htio bih jednog dana prirediti izložbu na kojoj bi promatrač doživljavao sve te medije“. Stoga će ova izložba u Gradskoj radionici ujedno biti prilika da se slušaju stare snimke nekih od Robijevih glazbenih eksperimenata nastalih kroz prijateljska okupljanja u neformalnoj grupi Zen.
