Udruga Metamedij
Slatko, neugodno, blesavo, čudno... Što smo sve vidjeli na 28. Međunarodnom festivalu Media Mediterranea
(Snimio Ivan Buvinić)
Dvadesetosmi Međunarodni festival Media Mediterranea udruge Metamedij počeo je u galeriji Novo gdje je otvorena glavna festivalska izložba "Cute but psycho" kustoskog kolektiva KUĆĆA kojeg čine Jurica Mlinarec, Klara Petrović i Luja Šimunović. Brojne je prisutne na otvaranju pozdravila izvršna producentica festivala i voditeljica galerije Novo Marijeta Bradić iz udruge Metamedij.
Nasilnost situacije
- Ovogodišnje izdanje koje istražuje splet internetske estetike, tehnoloških tjeskoba i afektivnog kapitalizma, potpisuje kustoski kolektiv KUĆĆA. Izložba okuplja radove Anje Leko i Andreja Beštaka, Tee Stražičić, Markéte Slaná i Brada Natha, kazala je Bradić i najavila performans "I Can Do It With a Broken Heart" Markéte Slaná koji je održan nakon otvorenja. Izložba istražuje emocionalne, površne i prividno suvišne intenzitete suvremene kulture: slatko, neugodno, blesavo, čudno – sadržaji koji beskonačno cirkuliraju internetom.
Luja Šimunović iz kustoskog kolektiva KUĆĆA se zahvalila udruzi Metamedij na pozivu da kuriraju ovo izdanje festivala.
- Radi se o festivalu koje pratimo već dulje vrijeme u kontekstu naših profesionalnih interesa, do pitanja načina na koji suvremene tehnologije zapravo utječu na širi politički, društveni i ekonomski krajolik. Upravo na tom tragu je i nastala izložba "Cute but psycho" koja je kao polazišnu točku uzela upravo te slatke, neobične i zavodljive sadržaje koji cirkuliraju internetom. To je naizgled bezazlena tema, ali zapravo otvara širu priču kako digitalne mreže sudjeluju u našem svakodnevnom životu na planu manipulacije i optimizacije, dakle općenito izvlačenja podataka i manipulacije osjećaja. Radi se o mehanizmu koji utječe na to kako se osjećamo i međusobno povezujemo, kazala je Šimunović i predstavila izložene radove i umjetnike.
Mlinarec je govorio o drugom danu festivala dok se Petrović zahvalila Metamediju na pozivu i povjerenju u organizaciji festivala, zahvalivši se i Ivi Peručić na dizajnu postava te umjetnicama i umjetnicima na sudjelovanju.
Bradić se zahvalila svim suradnicima na projektu, autoru vizualnog identiteta festivala Olegu Šuranu, kolegicama i kolegama iz udruge Metamedij te suradnicima iz Visualije. Posebno se zahvalila medijskim pokroviteljima koji iz godine u godinu prate festival te donatorima: Zakladi Kultura nova, Ministarstvu kulture i medija RH, Gradu Zagrebu, Gradu Puli, Istarskoj županiji te Veleposlanstvu Kraljevine Nizozemske u RH.
Rad Andreja Beštaka i Anje Leko "Dupinov osmijeh" polazi od simpatičnog lika morskog sisavca kojeg svi povezujemo sa srećom i igrom, ali ovdje je korišten u kontekstu Looksmaxxinga.
"Izraz lica učinio je nasilnost situacije neshvatljivom. Ukočen, mobiliziran. Nije važno, postoje veći problemi na koje se treba usredotočiti. Looksmaxxing je jedino u što vjerujem, a pretty privilege vidim kao jedini izlaz. Opsesija opet radi, način na koji kontroliram svoj neliječeni ADHD. Stavljam se u inferiorni položaj... sve je to za veće dobro. Tako ću dobiti ono što želim", piše u tekstu koji prati rad.
Rad Brada Natha "Docking Station (S8_4M)" istražuje praksu skraćivanja repa kao leću za razumijevanje sjecišta suživota, rada i poslušnosti unutar odnosa čovjeka i psa. Kao prve pripitomljene životinje, psi su milenijima oblikovani ljudskim utjecajem kroz selektivni uzgoj, a povremeno i kirurške zahvate. Skraćivanje repa – povijesna praksa kod određenih pasmina, često opravdavana funkcionalnom zaštitom – uklanja jedan od primarnih psećih komunikacijskih ekstremiteta, naglašavajući njihovu ulogu radnog tijela nauštrb ekspresivnog suputnika. Znakovito je da suvremeni dizajni industrijskih robotskih pasa slično tome isključuju rep.
"ChakraMaxxing" Tee Stražičić je video instalacija u loopu koja prikazuje live-action gong sesiju u izvedbi autorice, uz prisutnost stiliziranih "chakra anđela". Njihova nelagodna i ambivalentna estetika posreduje iskustvo iskrene zvučne meditacije, referirajući se na YouTube "healing" kulturu te vizualne kodove modne i video umjetnosti. Projekt je u razvoju, a snimljen je tijekom rezidencije u Kaliforniji, u suradnji s Elinom Eventovom, Angusom S. Greenom, Arianom Schindler, Ivy Remington i Evanorom Unlimited.
"Narukvica" Markéte Slaná istražuje estetsku kategoriju sjaja kao kulturni i ideološki fenomen koji oblikuje načine na koje se identiteti djevojaštva stvaraju, izvode i komodificiraju. Predimenzionirana narukvica transformirana je u arhitektonski okvir koji evocira Pandora narukvice, uz komentar na estetiku "basic bitch" ranih 2010-ih. Oko perimetra njezinih dvaju paralelnih krugova nalaze se uvećane perle s privjescima koje nose slova: M, A, N, I, P, U, L, A, T, E.
Njen performas "I Can Do It With a Broken Heart" je izvedbeno čitanje strukturirano kroz fragmentirane tekstualne vinjete, popraćeno obdukcijom plišanog medvjedića, a izveli su ga ona i Andrej Beštak. Kroz kiruršku disekciju plišanog tijela, rad istražuje kolaps ekosustava, otuđenje, farmaceutsku regulaciju i psihološke učinke suvremenog života.
Izložba "Cute but Psycho" ostaje otvorena do 24. lipnja.
Drugi dan festivala počeo je s predavanjem "Post-optimism" kojeg je Tullio della Cortiglia održao u klubu knjižari Giardini 2. Della Cortiglia je govorio o svom umjetničkom putu – od obrađivanja zemljišta s naglaskom na bio-održivost u budućnosti koju oblikuju klimatske promjene, korištenje baruta u umjetničke svrhe te animatronike u službi novih umjetničkih praksi.
Rođeni u uniformi
"Dva kulturna pokretača – jedan ekspanzionistički, a drugi zaštitnički – oblikovala su emocionalni krajolik suvremenog Zapada: zavodljiva sučelja koja prenose ideologiju kroz osjećaje. Rođeni u uniformi, američki crtani filmovi upoznali su pogled javnosti s vojnim intervencijama. Rana animatronika tematskih parkova proizašla je iz zrakoplovnog inženjerstva i balističkog navođenja. Maskote, igračke, avatari i ‘cute’ dizajn nisu neutralne estetike; oni su kalibrirani sustavi koji oblikuju percepciju, aktiviraju emocionalni odgovor i prevaljuju zadnji kilometar ratne tehnologije ravno u džepove ljudi", navodi se u opisu predavanja.
Alex Quicho je u Kinu Valli održala izvedbeno je predavanje naziva "Love Crimes" o sintetičkoj privrženosti, u kojem kolaju znaci pažnje između chatbot-ispovjedaonica i kriminalnih posjeda. Oslanjajući se na teorije rizika, erosa i računalstva, predavanje razotkriva nestalno srce suvremenih sociotehničkih sustava putem procurjelih priručnika za prevarante, modulacije glasa, Telegram poruka uživo i crvenih ruža.
Samostalna izložba Levija van Geldera naziva "Ötza, Uninterrupted" otvorena je u Augustovom hramu. Radi se o velikoj projekciji filma u kojoj kriodesikirana mumija i autorica fanfikcije Ötza priča svoju priču kroz niz poglavlja koje je sama napisala. Ötza je 5300 godina stara kriodesikirana spisateljica fanfikcije iz neolitika, zagovornica prapovijesne pismenosti i samoprozvana poznavateljica povijesne teorijske fikcije. Zaključana u rashladnoj ćeliji Arheološkog muzeja Južnog Tirola u Bolzanu u Italiji, njezini su zapisi puni nade i čežnje za kontrafaktičnim spasenjem od sudbine arheološke konzervacije. Izložbu u Augustovom hramu moguće je razgledati do 7. lipnja.
Dvodnevno otvorenje festivala je završnicu imalo u klubu La Resistance gdje je održana DJ zabava i druženje kustosa, umjetnika i publike.
