Istraživačko-umjetnički projekt "Ho-Ruk! Hop-Jan!" bit će predstavljen javnosti u četvrtak, 18. prosinca u 20 sati u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula. Autori i izvođači su Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz, Andrea Matošević, Miodrag Gladović, Davor Sanvincenti i Michele Sambin, a produkciju potpisuju Kulturban i Umjetnička organizacija P137, Projekt SOCRAT.

Bio je to povod i za razgovor sa Sambinom, koji, kako veli, voli Pulu i raditi ovdje.

Motovun i Pula

- U Istri sam bio prvi put sedamdesetih, u Motovunu, i ono što me tada posebno fasciniralo, bila je činjenica da na posudama u kojima su konobari servirali šalice s kavom, nije uopće bilo reklama, a u Italiji su uvijek takve posude bile prepune reklama za razne proizvode. Fascinirao me tada taj manjak, nedostatak reklama i promidžbe. U Puli sam bio dosta puta, uvijek nekako radno i moram reći, svaka čast bogatoj kulturno-povijesnoj baštini koja je svakako iznimna i vrlo važna, no Rojc je najljepše i najposebnije mjesto u vašem gradu, nešto zbilja posebno i što bi svi gradovi trebali imati.

Veliko bogatstvo za kulturu i za kulturu življenja gdje se mogu raditi nevjerojatne stvari. Za ovu predstavu, konkretno, imamo probe u Rojcu, a do svega toga je došlo zahvaljujući braći Sinkauz, Alenu i Nenadu, koji su bili padovanski studenti i s kojima sam i dalje surađivao kroz godine. Puno je pulskih studenata "prošlo" kroz moj umjetnički rad na jedan ili drugi način.

U svome radu ovoga ću se puta, odnosno ovoga ćemo se puta posvetiti suvremenoj glazbenoj, zvučnoj i vizualnoj reinterpretaciji načina na koje je kolektivni rad u brodogradilištima, kamenolomima i radnim akcijama predstavljen u javnosti tijekom zadnjih pedeset i više godina, posebice kroz drugu polovicu XX. stoljeća. Tu je predviđen i dokumentarni film, shvaćen kao svjedočanstvo temeljnih uvjeta suradnje, koordinacije i dovršetka kompleksnih zadataka, navodi ovaj umjetnik.

Veli da se maknuo iz Padove i da sada, zajedno sa suprugom, živi na talijanskom jugu, blizu Leccea, te, premda ne jednakim intenzitetom kao ranije, i dalje se bavi raznim oblicima umjetnosti, suradnjama, stvara predstave, no bilo mu je važno maknuti se malo i stvoriti novu "umjetničku zajednicu", kako je rekao.

(Foto Hassan Abdelghani)

Ruzzante

- Nemam neke posebne idole u svome stvaralaštvu, no što se tiče teatra u Padovi sam se najviše bavio velikanom, Angelom Beolcom zvanom Ruzzante. Pirandello, kada me već pitate, me zanima, ali kao "primatelja" umjetnosti, ne da se time bavim aktivno, to ima jak filozofski i psihološki moment. I Italija na svome jugu ima velikane u književnosti i umjetnosti, neki su, istina, podosta zapostavljeni, a nekima se treba ponovno vraćati i revalorizirati im stvaralaštvo. Što se moga stvaralaštva tiče, volim tu simbiozu žanrova, što će biti i temelj ove predstave, o kojoj neću odati previše, da ugođaj kod posjetitelja bude potpun.

Projekt je nastao u sastavu desetodnevnog Kreativnog živućeg laboratorija projekta SOCRAT, sufinanciranog putem Programa Interreg VIA Italija- Hrvatska 2021.- 2027. godine.

Zanimljivost ove predstave, osim sudionika koji se bave, uspješno već godinama raznim vidovima umjetnosti, je i činjenica da će biti predstavljena u Maloj dvorani Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula, gdje su se prikazivali filmovi i održavala Kinoteka.

Povezane vijesti

• Za ogradni zid od 135 metara više od pola milijuna kuna
• Završna prezentacija uspješne radionice SoundPaintinga
• O bubnjarskim metlicama i saksofonu