Projekcijom video rada Ayuonga Kima Delivery Dancer’s Sphere, u 12 sati, u Malom rimskom kazalištu u Puli, upriličeno je prvo od niza otvorenja kojima je inaugurirano 5. Bijenale industrijske umjetnosti pod nazivom The Vast Automaton / Ogroman automat, koje kuriraju Bani Brusadin (ES) i Giulia Colletti (IT), a koje od 2024. godine organizira umjetnički kolektiv Labin Art Express XXI.

Navedeni je video rad, zajedno s instalacijom Things to Come Aleksandre Domanović, dio izložbe na prvom katu bivše trikotaže Arena u Puli, koja se otvara 12. studenoga u 19 sati projekcijom filma Liu Chuanga Lithium Lake and Island of Polyphony II.

Nakon otvaranja u Malom rimskom kazalištu uslijedio je obilazak ostalih izložbi u Puli, koji je započeo predavanjem Dragana Živadinova o radu Postgravityart::Noordung umjetničkog dua Živadinov / Zupančič u Arheološkom muzeju Istre. Riječ je o "dokumentarnoj" instalaciji koja se proteže kroz cijeli prvi kat muzeja, sastavljenoj od samostojeće aluminijske konstrukcije i brojnih TV ekrana koji prikazuju povijest 50-godišnjeg kazališnog projekta Noordung (1995. – 2025.), uključujući i umjetničke satelite-umbote koji će do 2045. biti lansirani u orbitu oko Zemlje.

Na drugom katu može se vidjeti instalacija španjolskog umjetnika Gerarda Ortína Castellvía, koju čine tri video rada – Bliss Point, Agrilogistic i Future Foods – koji problematiziraju klimatske promjene, postupan nestanak prirodnih resursa te s time povezane alternativne načine opstanka na planetu.

Sljedeća postaja je pulski Zerostrasse, gdje je u jednom od tunela smještena instalacija Rola Rolls južnokorejske umjetničke skupine eobchae, a potom Augustov hram, gdje je izložen rad Factory Girl (1), print fotografije velikih dimenzija, koji zajedno s drugim radom većih dimenzija, Factory Girl (2), na zidinama pulskog kaštela (PPMI), čini prostorne intervencije španjolske umjetnice Tanit Plana. Njezini radovi promišljaju industrijski rad i ulogu žena, suprotstavljajući sintetičke fikcije stvarnim životnim pričama te propitujući kako strojevi rekodiraju tvornice.

Vrlo dojmljiva izložba postavljena je u Muzeju suvremene umjetnosti Istre (MSUI – MACI), u koju uvodi instalacija Scientific Dreaming Suzanne Triester, s radovima nastalim u suradnji sa znanstvenicima instituta CERN, koji šire znanstvenu imaginaciju izvan racionalnih okvira i zamišljaju budućnosti koje otkrivaju i potencijal i rizik.

MSUI (Snimio Damir Žižić)

Nakon nje slijedi multimedijalni rad !Mediengruppe Bitnik u suradnji sa Selenom Savić i Gordanom Savičićem. Njihova instalacija 1 Review Tour, koja istražuje kako sustavi ocjenjivanja filtriraju iskustva i oblikuju algoritamsku percepciju, sastoji se od četiri dijela u kojima se koriste masažne stolice, TV ekrani, tablet, zvuk, Chrome i Firefox preglednici, jastuk za igranje, joga prostirka i svjetlosni elementi.

Meddiengruppe Bitnik (Snimio Damir Žižić)

Izložba u MSUI-ju nastavlja se nizom radova pod nazivom PC Gamer kubanskog umjetnika Nestora Siréa, u kojima koristi dijelove PC-a, ekrane, čelične cijevi, tiskane ploče, akumulatore, solarne panele i razne "gaming" komponente koje, zajedno s organskim materijalima poput zemlje i proklijalog sjemena trave, pretvara u skulpturalne "gaming" strojeve. Nadahnuti globalnim DIY kulturama, ovi disfunkcionalni, ali poetični hibridi odražavaju kako oskudica potiče dizajn i kako se imaginariji igranja rađaju iz rubnih inovacija.

Najveći dio prostora MSUI-ja, ukupne duljine 24 metra i visine tri metra, zauzima imerzivna instalacija Calculating Empires: A Genealogy of Technology and Power Since 1500 umjetničkog dua Kate Crawford i Vladana Jolera – s kojom sudjeluju i na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu arhitekture – koja prati kako su tehnologije računanja, od karavela do umjetne inteligencije, organizirale ljudska tijela, resurse i znanje, pozivajući na preispitivanje imperijalnih logika ugrađenih u infrastrukture.

Na izložbi u MSUI-ju nalazi se i jedini likovni rad ovogodišnjeg bijenala – crtež velikih dimenzija pod naslovom Ebota Virus Abu Bakarr Mansaraya iz Sijera Leonea.

Posjet 5. Bijenalu u Puli završava u pulskoj Areni, gdje se u Galeriji Amfiteatar nalazi instalacija Alice Bucknell Staring at the Sun.

U Vodnjanu, u prostoru za suvremenu umjetnost Apoteka, smještena je diskretna mobilna instalacija i "industrijske" skulpture grčke umjetnice Marine Xenofontos. Put Bijenala prema Labinu vodi preko farme magaraca Liburna Ivana Perka, u dolini rijeke Raše, gdje je od velikih drvenih trupaca "izgrađena" riječ NEIN, rad umjetničke skupine !Mediengruppe Bitnik.

U susjednoj Raši, u aneksu crkve sv. Barbare, može se vidjeti izuzetno zanimljiva instalacija Sandra Đukića, nastala kao rezultat njegove dugogodišnje suradnje s L.A.E. na istraživanju i digitalizaciji rudarsko-industrijske baštine Labinštine. Vrlo radikalna skupna izložba postavljena je u prostoru bivše direkcije rudnika, kasnije trikotaže 25. maj. Tamo se, uz instalacije Hebe Y. Amin, Sophie Cundale te dua Anna Engelhardt i Mark Cinkevich, posebno ističu dvije prostorne instalacije slovenske umjetnice Žive Božičnik Rebec, koje se, zbog uporabe opasnih kemikalija, mogu razgledati samo uz najavu i galerijsko vođenje.

Crkva Sv. Barbare (Snimio Damir Žižić)

Nakon razgledavanja vrlo mistične instalacije Songs of the Owls dua Andrej Beštak i Anja Leko u kapeli sv. Stjepana u starom gradu Labinu, 5. Bijenale industrijske umjetnosti svečano je otvoreno točno u 20 sati, ispod šohta na Pijacalu u Podlabinu, uz uvodne riječi Damira Stojnića, umjetničkog voditelja L.A.E. XXI, i gradonačelnika Labina Donalda Blaškovića, dok je završnu riječ, odjeven u "kovarski" kombinezon – kreaciju mlade labinske umjetnice Alison Ivašić – održao Dean Zahtila, predsjednik udruge L.A.E. XXI, nakon čega je uslijedio impresivni audio-vizualni performans Erica Raynauda, poznatog kao Fraction.

Kapela Sv. Stjepana (Snimio Damir Žižić)

Na Pijacalu je nakon toga otvorena instalacija Assimilator Laibach Kunsta, a u DKC-u Lamparna multimedijalna instalacija Lawrencea Leka NOX, koja je zauzela gotovo sve prostorije Lamparne.

Pijacal (Snimio Damir Žižić)

Već nakon prvog razgledavanja svih izložbi može se reći da je osnovna tema kojom se 5. Bijenale bavi – egzistencijalni strah pred onim što donosi budućnost. Upozorava se na urgentnu potrebu donošenja metoda održivog života, uz istodobnu bojazan od dodatnih represija koje će se različito odražavati na stanovnike planeta, ovisno o njihovu socijalnom i ekonomskom statusu.

I po količini, dimenzijama i kvaliteti izloženih radova može se reći da je ovo "najsuvremenije" Bijenale do sada, te, sukladno recentnom zeitgeistu, prilično distopijski intonirano.

Nakon obilaska svih petnaest "stanci" Bijenala može se zaključiti kako se, u najmanju ruku, radi o golemom organizacijskom pothvatu, pored možda i poražavajuće činjenice da je to jedina manifestacija u Hrvatskoj koja se bavi najrecentnijom svjetskom vizualnom umjetničkom praksom, koja je, nažalost, zbog nedostatka komunikacijsko-edukacijskih alata i kanala, još uvijek prilično strana domaćoj publici.

U svakom slučaju, iz te se perspektive čini sitničavim uputiti 5. Bijenalu manju zamjerku glede nekoliko organizacijskih propusta. U količini i dojmljivosti, kako pojedinih radova tako i obujmu ovogodišnjeg izdanja, navedene se zamjerke same premještaju u drugi plan. Uostalom, kaotična vremena – kaotično Bijenale.

Povezane vijesti

• "Prekidi" Gorana Škofića u MSUI-ju
• Živadinov o Postgravityart:: Noordung: "Pula je čudo industrijske arheologije"
• U Malom rimskom kazalištu održan program otvaranja petog Bijenala industrijske umjetnosti