SA(N)JAM KNJIGE U ISTRI
Mario Desiati: Mislim da se indeks slobode jedne države ogleda i u nezavisnom izdavaštvu
Na doručku u dobroj atmosferi (Snimio Duško Marušić Čiči)
Prekrasan je ovaj prostor, oduševljen sam, ta zgrada, to divno zdanje, drago mi je da se u Puli, gdje sam tek došao, održava tako značajna manifestacija - rekao je Mario Desiati na početku našeg razgovora. Na pitanje poznaje li nekoga od hrvatskih autora, kazao je da su mu poznati razni autori iz hrvatske književnosti te da voli pročitati takva djela.
- Poznata su mi djela Jurice Pavičića, imao sam ga priliku upoznati, Slavenke Drakulić, Dubravke Ugrešić, Ivane Bodrožić, imate vrlo kvalitetnu književnost, navodi Desiati.
Ovoga smo diplomiranog pravnika pitali kako je krenuo u književne vode.
Zaljubljen u poeziju
- Odmalena sam puno volio čitati, čim sam malo narastao, krenuo sam čitati poeziju, obožavam sam Giuseppea Ungarettija, Eugenia Montalea, te niz drugih autora, a u doba puberteta krenuo sam pisati. Volio sam izmišljati razne priče, fantastične, zabavne u mlađim danima, a kao mlad surađivao sam i s raznim novinama i moram reći da me to iskustvo formiralo.
Budući da ima puno malih, nezavisnih izdavača, kasnije sam krenuo i ozbiljnije pisati. Mislim da se indeks slobode jedne države ogleda i u nezavisnom izdavaštvu. Pravo sam upisao jer mi je otac bio pravnik, imao je odvjetnički ured i očekivali se da ću i ja krenuti tim stopama, raditi s njim te jednoga dana preuzeti obiteljsku advokaturu. No, premda sam diplomirao, nikada me nije to zanimalo, i kada je otac prije nekoliko godina prestao raditi, morao je zatvoriti advokaturu. Nisam se nikada pokajao. Nije, dakako, lako živjeti od pisanja, tu treba raditi i ostale stvari, poput uređivanja knjiga, rada u izdavaštvu. Ali mislim da je pisanje moj životni put, navodi.
Na upit kako je krenuo pisati djelo "Spatriati" (Razdomljeni), i odakle mu ideja za taj naslov, odgovor je bio vrlo zanimljiv.
- Premda ta naslovna riječ na književnom jeziku znači, odnosno označava osobu bez domovine, na dijalektu mog rodnog kraja označava nekoga tko je izvan toka misli, pogrešan, drukčiji, u Bariju to je netko tko je simpatičan, luckast, smiješan, a u Foggiji je to kada bi te netko "maknuo". To je donekle i queer roman, ali ne samo i ne isključivo. Mnogo se piše o osobama koje imaju 30, 40, 50 godina, nemaju stalan posao, nemaju obitelj, neke nemaju precizan seksualni identitet, neke se traže u svakom pogledu, a ujedno sam htio i progovoriti o tipičnim obiteljima, kultiviranim, ali s nekim dubljim problemima, gdje su protagonisti buntovni. Puno sam pisao, zadovoljan sam rezultatom. Iskreno, nagradu Strega nisam očekivao, ali s književnim je nagradama uvijek posebna priča, nije to da uvijek favorit dobije nagradu, ističe.
Na pitanje što misli o ovogodišnjoj dodjeli, kada je autorici Adi D'Adamo nagrada Strega dodijeljena posthumno za roman "Come d'aria" (u prijevodu bi to bila zanimljiva igra riječima, kao od zraka, doslovno ili pak kao Daria, što je ime protagonistkinje). D' Adamo je preminula od teške bolesti nekoliko mjeseci nakon što je knjiga objavljena, a u knjizi piše o teško bolesnoj, hendikepiranoj kćerki i o svakodnevnoj borbi sa sustavom i svime drugim.
- Kada je riječ o književnim nagradama polemike su uvijek prisutne, zašto je nagradu dobio ovaj, a ne onaj, no D'Adamo je autorica kvalitetnog romana, nažalost preminula je prije dodjele, a teško je spekulirati što bi bilo kada bi bilo. Općenito, u svijetu, književne nagrade su uvijek specifične, uvijek se oko toga rode priče, polemike.
Govorio je Desiati o svojim planovima što se književnosti tiče, ne želeći razotkriti previše.
Po jedan stih dnevno
- Pripremam roman o genealogiji obitelji, a uvijek pišem i poeziju. Poezija je za mene sve ono što me naučilo umijeću pisanja, moram pročitati, makar bio u najvećoj gužvi, makar jedan stih dnevno, ali i zapisati. Važno je učiti i napamet stihove, barem pokoji koji stih napamet dnevno, to je uvijek itekako korisno, smatra ovaj autor.
Kako je to bilo stvarati u doba lockdowna i kako je to promijenilo živote, Desiati veli "bilo je to jako teško razdoblje za sve i nadam se da se neće ponoviti, a bilo bi dobro da se iz svega toga izvuče nešto dobro, nešto pozitivno, naprimjer da se preciznije definira rad od kuće, te da se time i puno uštedi na svemu, da se poboljšaju neke stvari u zdravstvu".
Budući da je radio kao novinar, nije moglo izostati pitanje o novinarstvu danas.
- Činjenica je da se novine u cijelom svijetu puno manje kupuju, a da sve više ljudi prati vijesti preko društvenih mreža, nefiltrirane vijesti su tu velika opasnosti, i treba ljude naučiti da ih filtriraju, već od malih nogu, navodi.
Andrea Matošević je prilikom prezentacije prijevoda knjige "Razdomljeni" rekao da taj roman oslikava neko egzistencijalno stanje jedne generacije, te da u sebi ima nešto bezvremensko.
- To je slojevita, pametno napisana knjiga, zato je i nagrađena najvećim talijanskim priznanjem, nagradom Strega, kazao je Matošević.
Desiati je pohvalio prevoditeljicu na hrvatski Anu Badurinu, i rekao je da je, u nogometnom žargonu, top-player, odnosno prevoditeljski Luka Modrić.
Nataša Medved kazala je da su učestalo književne nagrade pravi svjetionici te da su iz izdavačke kuće OceanMore procijenili da se to djelo savršeno uklapa u njihovu produkciju. Sanja Roić, definirajući se razdomljenom Puljankom, kazala je da se stalno voli vratiti Puli, posebice za predstaviti tako sjajnu knjigu, kojoj se treba vraćati.
- Čitala sam knjigu u originalu, sjajan stil, vrlo zanimljiv rukopis, autor je napravio sjajan posao, kazala je Roić.
Doručak s Desiatijem
Vrlo je zanimljiv bio Desiati i na Doručku s autorom, kada je u razgovoru s Aljošom Pužarom, između ostalog, istaknuo da se često govori da je čovjek poput stabla, ali da se ljudi rađaju s nogama, a stabla s korijenima. Talijan se definirao "muškim feministom", a poručio je svima da nauče barem jedna stih napemet jer je to itekako korisno. Istaknuo je i važnost svijesti o tijelu, a za erotizam je rekao da to ne podrazumijeva samo fizičku komponentu.
Kazao je i da je njegov kolega pisac Sandro Veronesi za imena glavnih junaka uzima imena s parlafona iz susjedstva, a da su u njegovom susjedstvu na parlafonima bili - brojevi.
Mario Desiati rođen je 1977. godine u Locorotondu, Apulija, a odrastao u gradu Martina Franca na jugu Italije. Diplomirao je pravo 2000. godine u Bariju. U Rim se preselio 2003. te je radio za književni časopis "Nuovi Argomenti", čiji je suosnivač bio Alberto Moravia. Istodobno je bio i urednik u Arnoldo Mondadori Editore, najvećoj izdavačkoj kući u Italiji. Iste godine, objavio je svoj prvi roman i do sada je objavio šest romana te zbirku pjesama. Prema njegovom romanu "Il paese delle spose infelici" (Mjesto nesretnih mladenki) snimljen je istoimeni film u režiji Pippa Mezzapesea. Knjige su mu prevedene na nekoliko svjetskih jezika.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
