"A. SMAREGLIA = OPERA = EUROPA"
Održan skup posvećen velikom pulskom skladatelju: Zaborav koji je pratio Smareglin život je apsolutno nedopustiv
U Sveučilišnoj knjižnici održan skup (Snimio Danilo Memedović)
U organizaciji Društva Smaregliana, Istarskog povijesnog društva i Sveučilišne knjižnice u Puli u Sveučilišnoj knjižnici održan je skup "A. Smareglia = Opera = Europa" posvećen velikom pulskom skladatelju čije djelo još nije do kraja vrednovano u njegovom rodnom gradu.
Muzikologinja Juliana Ličinić van Walstijn, predsjednica Društva Smaregliana i istraživačica Smaregline ostavštine, kroz snimljeno predavanje iz Belfasta govorila je o značaju Smareglinih opera u Europi i približila život ovog stvaratelja koji je prvenstveno zapamćen kao operni skladatelj. Smareglia je ostvario velike uspjehe u Milanu gdje je vješto iskoristio trenutak zanimanja za operu i postao dio scene.
Povjesničar Mihovil Dabo govorio je o austrijskoj Puli u Smareglino doba i o tome kako se vremenom mijenjao odnosno probudio interes za proučavanjem skladateljeva života.
Povjesničar Milan Radošević je govorio o zadnjih deset godina života velikog skladatelja. Referirao se na predavanje kolege Dabe, zaključivši da su o Smaregli najmanje pisali povjesničari a najzaslužniji što se pamti njegovo ime i što se o njemu govori su etnomuzikolozi odnosno muzikolozi, a potom i knjižničari.
Radošević podsjeća da Smaregline opere 1890-ih izvode najpoznatije operne kuće na svijetu poput njujorškog Metropolitana. Godine 1903. u milanskoj La scali izvodi se opera "Oceana", a 1914. također u Milanu izvodi se "L'abisso" i na izvedbe njegovih opera dolaze poznate ličnosti poput kontroverznog Gabriellea d'Annunzija koji je imao samo riječi hvale za Smaregliu. Prvi svjetski rat Smareglia proveo je u Fažani i Kopru, a osim jedne nespretne izjave koja će mu nakon završetka rata otežati angažman u Italiji, dugo se vuklo i pitanje njegovog navodnog antisemitizma. Na skladateljev rad i njegovo emocionalno stanje utječe smrt supruge 1918. i nakon velikog uspjeha krajem 19. stoljeća Smareglia postaje oronuli starac koji živi u bijedi i nema nikakvu perspektivu.
- Dolaskom Italije ostaje bez mirovine koju mu je Austrija dala, opere mu se izvode vrlo rijetko ili nikako, i postaje stranac u talijanskom glazbenom svijetu, kazao je Radošević. U to vrijeme ipak se nekoliko puta njegova opera "Istarska svadba" izvodi u Puli, u Politeami Ciscutti, današnjem Istarskom narodnom kazalištu, i dosta je dobro posjećena. Vrijeme je to kada se pali Hrvatski dom u Puli dok Mussolini i fašisti dolaze na vlast, a Pula počinje propadati. Smareglia i D'Annunzio sreli su se u Rijeci koju je D'Annunzio tada okupirao gdje je Smareglia htio izvesti dvije opere, a D'Annunzio, koji je bio pjesnik i pisac, mu je rekao da su "glazbenici uvijek iznad pjesnika". Smareglia 1920-ih ide od nade da će ga netko priznati do depresije i melankolije. Radošević napominje da nije da njegove opere nisu bile uopće izvođene, ali su puno manje bile na repertoaru nego za vrijeme Austrije. Uz to, kada se izvode, iz "Istarske svadbe" se izbacuje jedan slavenski lik. Godine 1925. ponudili su mu da postane član talijanske Nacionalne fašističke stranke, no Smareglia to odbija. Umire 15. travnja 1929. što izaziva veliku pozornost talijanskih medija no to nije značilo, kako napominje Radošević, da će se odnos prema njegovom stvaralaštvu značajno promijeniti, iako je već 1930. došla inicijativa da mu se digne spomenik koja nije prošla.
Zanimljivo je bilo izlaganje povjesničarke umjetnosti Gorke Ostojić Cvajner koja je kroz priču o Smaregli progovorila i o identitetu Pule kao grada, no prije svega je ravnatelju Sveučilišne knjižnice Ivanu Kraljeviću poručila, odnosno zamolila ga da se ova institucija kojoj je na čelu preseli u kako je rekla, "dostojanstvene, dolične, valjane prostore u kojima je moguće čuvati blago koje je naša povijest i povijest civilizacije ovog kraja". Ona se prisjetila i kako je početkom 1990-ih prionula realizaciji "Istarske svadbe" u INK-u kojem je bila na čelu, što je bila "nemoguća misija" no ispalo je "herojsko djelo".
- Zaborav koji je pratio Smareglin život je nešto apsolutno nedopustivo. Nema grada koji ne slavi svoje kompozitore, slavi ih kućama i muzejima. Zar je dopustivo da na Forumu velikan tih gabarita ima sobičak, ta kuća je tako minijaturna da bi me bilo stid reći da nisam bila u mogućnosti od toga napraviti kuću Antonija Smareglie. To je naš drug prema Antoniju Smaregli, to je dug prema njegovom stvaralaštvu i generacijama koje dolaze. Ako mi budemo brisači sjećanja mislim da će nam od grada malo ostati, smatra Gorka Ostojić Cvajner.
- Puli decenijski manjka građanski duh. Nitko nam ga nije oduzeo, mi ga jednostavno negiramo i nemamo, kaže ona i dodaje da se forsiraju sjećanja na nekakve splitske rive, ali Pula nije takav grad nego je Pula industrijski grad. "Ona nije jadranski grad, sredozemni grad, mediteranski grad, ona je srednjoeuropski grad i tako ga treba i tretirati", smatra Gorka Ostojić Cvajner koja u tom gradu u budućnosti vidi Smaregliu sa svojim muzejom.
Skup su prigodno uveličali Ivana Mikulčić, sopranistica, u klasi izv. prof. art. Sofije Cingula i Dorijan Jarnjak, klavir, u klasi doc. dr. art. Charlene Farrugia Božac koji su izveli maestrove skladbe "Ruba ai fiori" i "Nell'onde chiare". Kroz program je vodila Tijana Barbić Domazet.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
