Pitko, ali ne zato i plitko

Ksenija Prohaska Gostovala u Istarskom narodnom kazalištu s predstavom "A odakle ste Vi, gospođo"

| Autor: Vanesa BEGIĆ
Predstava "Odakle ste vi, gospođo" (foto INK)

Predstava "Odakle ste vi, gospođo" (foto INK)


Izvrsna Ksenija Prohaska nadahnutom glumom te otvaranjem mnogih tema zanimljivih za sve generacije predstavila se preksinoć pulskoj publici u predstavi "A odakle ste Vi, gospođo", prema tekstu koji je sama napisala uz Anu Tonković Dolenčić u režiji Krešimira Dolenčića.

Svatko od nas ima slabu točku. Nekoga bole leđa, nekoga želudac, a junakinju ove priče – glava. Kada Barbaru Oblak glavobolje dovedu do psihijatrijske ordinacije te potom krene u najmanju ruku osebujan, ali nadasve zanimljiv razgovor s psihijatrom (vrlo korektan Marijan Nejašmić Banić) uz puno humora otvorit će se granice svih života koje je nosila u sebi pitajući nas je li stvarnost zaista samo jedna ili je možda jednako stvarno i ono što izmislimo. "Sve što nije prepušteno zaboravu čini našu sadašnjost koja se lakše podnosi uz osmijeh", kako je i navedeno u najavi predstave, a što u biti i najbolje sažima njenu bit.

Ulazeći u razne tematske i interesne sfere, uz puno humora te suptilno i sugestivno kreirajući razne životne priče, autorica/glumica je i nasmijala publiku i navela je na promišljanje.

I ovdje se javlja ono što je poznati talijanski književnik Luigi Pirandello definirao kao višestrukost ljudske zbilje i relativnost istine, kao i činjenica da smo si svi mi jedan, nijedan i sto tisuća, ovisno o trenutku, situaciji, osobi koja je pored nas i čitavom nizu činjenica i faktora.

Tekst je pun raznih metafora, aluzija, stilskih figura koje omogućavaju i dublje iščitavanje semantičkih kodova i slojeva, prepoznavanje ljudskih vrlina i slabosti, smijanje svemu tome, ali i promišljanje kako učiniti naš život boljim. Pokazati stvari uz humor. Protagonistica se preziva Oblak, što i znači, u ovome slučaju, da živi u oblacima, te da kod psihijatra traži "prizemljenje". Tu i pokazuje, donoseći niz univerzalnih karaktera, kao i specifičnih žena, izniman talent za imitaciju žena oko sebe, a usput tražeći lijek za svoje životne probleme i za nedaće, gdje ljudski mikrokozmosi postaju i makrokozmosi, gdje se univerzalno i pojedinačno stapaju u lirsko-epskoj simbiozi u kojoj je tanka granica između zbilje i fikcije.

Tu se ponovno pokazuje da pitko, za šire mase, ne mora biti i plitko, da je inteligentan humor onaj jednostavan, spontan, iskren, koji od srca može nasmijati publiku, ali je i navesti na promišljanje. Prijatna duodrama za sredinu (radnog) tjedna.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter