Iznimno uspješna promocija, gdje se tražila stolica više, upriličena je u Klubu i knjižari Giardini 2, a bila je posvećena kantautoru, likovnom umjetniku i strip crtaču Milanu Manojloviću – Manceu. Predstavljena je monografija "Mance: Tajna Starog Hrasta" (Dan Mrak/URK/Klub Močvara) koja kroz sjećanja Manceovih kolega i suvremenika oslikava njegov glazbeni i umjetnički put.

O tome djelu su govorili urednik Kornel Šeper, suosnivač i voditelj kluba Močvara i izdavač svih Manceovih albuma, Manceov suradnik Zlatko Burić Kićo, dobitnik europskog Oscara i osnivač prekretničke eksperimentalne kazališne skupine Kugla glumište i nagrađivani likovni kritičar i kustos, suosnivač Muzeja suvremene umjetnosti Istre i kultni protagonist ondašnje zagrebačke kulturne scene Mladen Lucić Luc. Moderatorica programa bila je Vlatka Balinčić, koju je Helena Vodopija, pozdravivši brojne nazočne definirala kao najmaštovitiju knjižarku.

Zlatko Burić Kićo prisjetio se svog prvog susreta s Manceom, u Vlaškoj ulici gdje je svestrana umjetnica Helena Klakočar skupljala ekipu, a tog umjetnika je definirao vrlo duhovitim i sposobnim crtačem, koji je s tušem stvarao neke vrlo zanimljive likove, a istu tu energiju, tu strast, taj stil djelovanja prepoznao je potom i u njegovoj glazbi. Prisjetio se Kićo također da kada je iz Danske, gdje je živio, dolazio doma, sretao se redovito s Manceom te da su čagali po, kako je rekao "opskurnim klubovima".

Mladen Lučić Luc o početcima svoga poznanstva s Manceom kazao je da je najprije upoznao njegovog mlađeg brata, a istaknuo je da su braća Mance, kako ih je nazvao, ostavila veliki biljeg u kulturnome životu Zagreba, ali i općenito, puno šire, i zajedno i pojedinačno. Naveo je i činjenicu da je Mance bio jedinstven, te da nisu niti tražili osobu sličnu njemu.

Kornel Šeper kazivao je pak o susretu u galeriji Studentskog centra, te da je taj prostor bio sasvim poseban, magnet za takve talente, susrete i suradnje. Objavio je sve Manceove albume, a prisjetio se i kako je improvizirani studio bio poput vrhunskog koncerta. Kazao je i da je radio s puno ljubavi na toj obimnoj knjizi, da je suradnja s tim svestranim umjetnikom bila dobra i da mu je dao sve arhivske materijale koji su bili dostupni. Kazao je i da knjiga nije rađena šablonski, da su intervjui svježi, da je izvukao maštovite intervjue, a Luc se nadovezao uz napomenu da veliki dio monografije čini i likovni izričaj ovoga umjetnika.

Potom su i telefonski nazvali Mancea, koji se kratko javio uz riječi "Puležani, voli vas Mance. Laku noć".

Tijekom predstavljanja bilo je govora o grupama koje su ga obilježile, o velikom njegovom utjecaju na mlade ljude, o činjenici da je stvorio nešto novo, a urednik Kornel Šeper govorio je i o tome kada mu je odnio knjigu kako ga je dočekao sa šalom jer su razgovori s njime "uvijek vratolomije bez plana i s puno iznenađenja".

Milan Manojlović - Mance školovani je akademski slikar, a unatoč tome veliki dio njegova opusa potpuno je nepoznat.

Ova knjiga predstavlja te oslikava jedan od najburnijih kreativnih perioda u umjetnosti i kulturi Hrvatske kroz život i stvaralaštvo ove kultne figure undergrounda Zagreba 80-ih i 90-ih godina 20. stoljeća. Nastala je tijekom šest godina i na njoj je radilo sedamdesetak suradnika predvođenih urednikom Kornelom Šeperom. Tako, između ostalih, Mario Kovač piše "Pokušaj životopisa" ovog enigmatičnog umjetnika, a Helena Klakočar o njegovom likovnom radu i sudjelovanju u art kolektivu ZZOT. Zlatko Burić Kićo kaže za njega: "Posjeduje neku naivnost koju je teško nositi. Aleksandar Zograf u knjizi se pojavljuje kao autor tri stripa koja su nastala prema Manceovim pjesmama, a Darko Rundek s pjesmom posvećenom Manceu.

Knjiga donosi brojne tekstove, stripove, intervjue, fotografije, stihove, plakate i crteže.

Povezane vijesti

• Promocija Hrvatske i turizma u Parizu povodom EURO-a
• Proljeće i jesen u Istri za platežno moćnije Bavarce
• Promovirano 86 odgajatelja i učitelja