Instalacija "Vitreous sky" djeluje poput makete jednog naselja, očito ostataka nekog većeg grada nakon katastrofe. Iako prizor djeluje futuristički, Batista napominje da je on već "dio nas". Radi se o instalaciji s ekološkom porukom što sugerira već sam naziv koji bi se mogao prevesti kao "staklasto nebo", a što asocira na efekt staklenika
Marko Batista s dijelom svoje instalacije (snimio Danilo MEMEDOVIĆ)
"Vitreous sky" naziv je višekanalne zvučne instalacije Marka Batiste s kojom se ovaj intermedijski umjetnik predstavlja u Galeriji Hrvatskog društva interdisciplinarnih umjetnika u Puli. Instalacija djeluje poput makete jednog naselja, očito ostataka nekog većeg grada nakon katastrofe. Iako prizor djeluje futuristički, Batista napominje da je on već "dio nas". Radi se o instalaciji s ekološkom porukom što sugerira već sam naziv koji bi se mogao prevesti kao "staklasto nebo", što pak asocira na efekt staklenika.
- Povod za postavljanjem ove instalacije bio je bioart pa je od nje napravljena futuristička maketa koja govori o odnosu našeg društva prema prirodi, a koji, svi znamo, nije baš vlak koji ide u pravom smjeru i to je zbog trošenja energije i svih tih stvari. Smatramo da prirodu možemo konzumirati u ime naših profita. Ovo je projekcija, kao neka distopija, distopijska situacija koja se dogodila nakon katastrofe kada je ostala samo plastificirana priroda bez ikakve duše. Tako da smo svi povezani s ovom instalacijom, svi smo dio toga, svi smo dio ove devastacije koja nas čeka u nekom ovakvom obliku što se može vidjeti i ovdje, kaže Batista.
Kako se kaže u opisu, radi se o vizualno-zvučnoj kompoziciji čiji se vizualni dio sastoji od dvodijelne mimetičke instalacije s post prirodnim okruženjem proizvedenim 3D printerom, a unutar tog okruženja umjetnik uspostavlja dijalog između urbanih i ruralnih staništa. Zvučna struktura instalacije počiva na elektrolizi toksičnih spojeva koji stvaraju zvuk unutar proširenog elektroničkog sustava u procesu samooscilacije i ekstrakcije. Instalacija se sastoji od mehaničkih i digitalnih dijelova koji su nešto poput motora koji omogućuju da grad može funkcionirati, no s druge strane to je energija koja se troši i to se troši za pogrešne stvari. Tu su i kupole u kojima se nalazi zatvorena priroda, te predstavljaju muzealizaciju prirode odnosno ono što je ostalo od nje, kao neko sjećanje na prirodu koja je bila prije. "Sve što smo napravili smo izolirali i devastirali do maksimuma", razmišlja on.
Batista je predstavljanje započeo projekcijom videa odnosno audiovizualnog performansa, a radi se tematskom dodatku ovoj instalaciji, koji se bavi odnosom društva prema prirodi i politikama koje su vezane za funkcioniranje ove planete. "Sve se to dešava sada", napominje Batista.
U ime HUIU-a izložbu je otvorila Katja Kliba koja je istaknula da je ovo treći put da su Batistu pokušali dovesti u ovu galeriju i sada su u tome konačno uspjeli.