Petra B. Blašković glumica je koja je podjednako kvalitetna i u ozbiljnim ulogama, i u komedijama, u predstavama za djecu i mlade, u poznatim dramama, te u scenskim uprizorenjima za turiste na povijesnim lokacijama. Ukratko, kompletna glumica kojoj sve uloge dobro idu, odnosno, njezine glumačke kvalitete ne poznaju granice.

Sjajan hommage

Ovoga se puta ova pulska glumica s osječkom adresom premijerno predstavila na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula predstavom "Francamente", posvećenoj poznatoj talijanskoj glumici, aktivistici, političarki i kulturnoj djelatnici Franci Rame u povodu desete obljetnice njezine smrti.

Igra je to riječima, izvedena od imena France Rame i kreirajući jedan zanimljiv i efektan spoj - francamente - iskreno, a cijela je predstava iskreni monolog, odnosno niz monologa - bez granica. Tekstualnih ni drugih.

Predstava je izvedena na istrovenetskom dijalektu, s jednim monologom na istriotskom narječju, koji je Rame u originalnu izvodila na jednom od talijanskih dijalekata. Tekstovi su preuzeti iz djela France Rame i Daria Foa "Tutta casa, letto e chiesa e altre storie", intervjua, pisama te ponekih dijelova i u kreaciji same Petre B. Blašković.

Malo je reći da je Blašković u ovoj ulozi bila sjajna, da je uspjela predstaviti sve nijanse ovoga djela, razmišljanja te djelovanja France Rame, bez patetike, iskreno, baš onom igrom riječi - francamente. Ponovno jedna igra riječi Franca i mente - u smislu uma, inteligencije. Briljantnog glumačkog uma.

Petra na pozornici pjeva, ima i snažan, dojmljiv neverbalni nastup u svakoj kretnji i cjelokupnom vladanju pozornicom, a koristeći istrovenetski dijalekt za ove monologe, pokazala je i da se dijalekti mogu koristiti za kazivanje o važnim, složenim temama, da dijalekti ne poznaju granice u smislu izricanja sadržaja te da je dijalekt, poput "pravog" jezika, moćno sredstvo izražavanja.

Ova je glumica odrasla gledajući ostvarenja poznatih talijanskih kazališnih i filmskih umjetnika, od Eduarda, Peppina i Titine De Filippo, Totoa', Anne Magnani, Alda Fabrizija, Alberta Sordija, Vittorija Gassmanna, Marcella Mastroiannija i drugih, i blizak joj je taj način glume "all'italiana", unošenje te velike strasti na pozornici.

A u monolozima velike France Rame osvrnula se na šaroliki tematski spektar isto tako raznolikih motiva: od stare Grčke naovamo, od Medeje, situacije mlade majke koja ne zna što će prije po kući ili oko djeteta, pa sve do autobiografskih trenutaka života France Rame, nekih izrečenih i glasom njezina sina Jacopa, kao glasom izvan scene.

Razni pristupi

Prikazana je i situacija u Italiji kroz minula desetljeća, društvo sa svojim boljkama, a na neki način i univerzalno stanje unutar društva kroz vrijeme. Kao i, prije svega, velika hrabrost para Rame&Fo, a Blašković se u samome uvodu osvrnula ukratko i na angažiranu književnost velikog talijanskog autora Leonarda Sciascije.

Naracija same France Rame u interpretaciji Petre Blašković koristi i heterodijegetički pristup, a uz perspektive pripovjedača i lika koje su izjednačene, potom onaj homodijegetički, gdje pripovjedač je u nekim trenutcima liku svjedok, a koristi se i autodijegetički tip naracije, kada je pripovjedačica u ulozi glavnoga junaka naracije. Sve to u interpretaciji ove sjajne glumice poprima i dodatnu funkciju i dimenziju između pripovjednih lica, ali sa strukturalnog gledišta sve je to sjajno povezano.

Mnogi su nakon predstave komentirali da je to Petrin povratak Puli, pulskoj kazališnoj kući.

Dobri poznavatelji istrovenetskog zasigurno su zapazili kako Blašković suvereno vlada tim jezičnim registrom, a izvedba nije ostavila nikoga ravnodušnim.

Monolozi France Rame navode na razmišljanje, na introspekciju, ali i na promišljanje o raznim aktualnim temama, na atemporalnost nekih tema, ali pokazuju i kako se neke stvari, nažalost, nisu (previše) promijenile. Ili se nisu uopće promijenile.

Istarsko narodno kazalište - Gradsko kazalište Pula već godinama njeguje stvaralaštvo Nobelovca Daria Foa, supruga France Rame, najprije uz predstavu "Mistero Buffo" gdje glumi sjajni Valter Roša, a potom i s drugim dijelom predstave "Mistero Buffo", također u izvedbi Roše u suradnji s Aleksandrom Bančićem, a tu je i predstava "Potplaćeni? Ne plaćamo!".

Monolozi France Rame su snažni, nadahnuti, osebujni, posebice kada priča o snazi žene, tim više kada se sve to promatra iz perspektive svega onoga što je Franca proživjela, a nije imala lak život. No, bila je jača od svih nedaća.

To je tek jedno moguće čitanje iznimnog dijela velikog opusa France Rame, ali i hommage (ženskom) aktivizmu.

Scenografiju, vrlo efektnu koja je i dio same naracije, je izradio Stefano Katunar, autor glazbe je Andrej Pezić, kostimografkinja Desanka Janković, oblikovatelj svjetla Dario Družeta, za titlove je zadužen Bruno Legović, sjajan prijevod na istriotski dijalekt potpisuje Claudio Grbac, a inspicijent je Manuel Kaučić. Voditelj pozornice je Goran Šaponja, voditelj tona Miodrag Flego, a pozornički radnik Nicholas Brian Mišović.

Za ljubitelje kazališta - vrlo kvalitetna kazališna večer. Reprize su na programu u subotu i u ponedjeljak u 19.30 sati.

Povezane vijesti

• U srijedu u INK-u premijera predstave "Blak"
• Ništa od slatke budućnosti
• Dodjelom nagrada završili 4. Bobijevi dani smijeha