140. rođendan najpoznatijeg lutka
Nezaboravna metafora djetinjstva i odrastanja, ili kako od lažljivca postati pošten i marljiv
Pinokio (talijanski Pinocchio) je književni lik iz istoimene bajke. Priču je Carlo Collodi počeo pisati 1881. godine, a dovršio ju je, odnosno objavljena je 1883. godine. Prije toga izlazila je u nastavcima
Pinokio
Ove godine jedan od najpoznatijih protagonista dječje književnosti slavi svoj 140. rođendan. Niz radionica i aktivnosti Gradske knjižnice i čitaonice Pula, te drugih knjižnica, usmjerene su prije svega na komponentu vezanu uz dječju književnost, te predstavljanje toga djela na interdisciplinaran, kreativan način.
Pinokio (talijanski Pinocchio) je književni lik iz istoimene bajke. Priču je Carlo Collodi počeo pisati 1881. godine, a dovršio ju je, odnosno objavljena je 1883. godine. Premda u nekim enciklopedijama piše da je djelo objavljeno 1881. godine, talijanska enciklopedija dječje književnosti veli da je prvo izdanje ugledalo svjetlo dana 1883. godine, a prije toga je "Pinocchio" izlazio u nastavcima.
Pinocchio ili Pinokio je drveni lutak stolara Geppetta koji je bio sklon lažima, ali je na kraju bajke postao pravi dječak. Po bajci je 1940. godine snimljen Disneyjev crtani film.
Carlo Collodi, pravo ime Carlo Lorenzini (Firenca, 24. studenog 1826. – Firenca, 26. listopada 1890.) odrastao je u obitelji kuhara Domenica i Angele (rođ. Orzali) Lorenzini kao prvo od desetoro djece. Djetinjstvo je proveo u toskanskom selu Collodi u kojem je rođena njegova majka i po kojem je kasnije uzeo svoj spisateljski pseudonim.
Nakon završene osnovne škole u Collodiju poslan je na daljnje rimokatoličko sjemenište Val d'Elsa kako bi postao svećenik. No, Carlo će prekinuti školovanje i početi raditi kao prodavač knjiga, a kasnije i kao novinar.
Nakon 1870. godine radi kao kazališni kritičar i novinarski urednik pišući pod raznim pseudonimima i o raznim temama u rasponu od politike do glazbe.
Bavi se i prevođenjem, a tako na talijanski jezik prevodi bajke francuskog pisca Charlesa Perraulta (npr. "Trnoružica", "Mačak u čizmama"). Ta ga djela toliko obuzimaju da i sam počinje pisati dječje priče. Pinocchija je u nastavcima objavljivao, počevši od 1881. godine, u listu Il Giornale dei Bambini, prvom talijanskom listu za djecu.
Pravi će uspjeh "Pinocchio" doživjeti tek nakon piščeve smrti jer to će djelo mnoge filmske stvaratelje, među ostalima i samog Walta Disneyja, nadahnuti za filmska ostvarenja.
Collodijev roman smatra se pravim književnim remek-djelom, a njegova narativna vrijednost, kako književni kritičari tvrde već desetljećima, nadilazi okvire dječje književnosti zahvaljujući narativnoj strukturi, odnosno dubini same fabule.
Upravo je ta narativna struktura podložna za višestruke aspekte tumačenja, gdje je prikazana i metafora življenja, odrastanja, odnosno, kako je to "postati" čovjek, djetinjstvo, odrastanje, taj prijelaz iz djetinjstva u zrelo, ili barem zrelije doba. U biti, to je i metafora za ljudsko stanje duše.
Poznati talijanski kritičar i filozof Benedetto Croce napisao je da je drvo u kojem je Pinokio izrezan u biti čovječanstvo i knjigu je smatrao jednim od velikih djela talijanske književnosti.
Upravo je Pinokio jedna od najpoznatijih i najprepoznatljivijih univerzalnih ikona, a neki momenti iz knjige postali su dio svjetske popularne kulture, posebice vizualna metafora dugog nosa koja predstavlja laž.
Djelo je, tijekom godina, prevedeno na više od 200 jezika, te dobio je brojne kazališne, televizijske i filmske adaptacije, od kojih je najpoznatija animirana verzija iz 1940. koju je producirao Walt Disney. Poznata je bila i televizijska serija prema scenariju Luigija Comencinija iz 1972. godine, zatim i Comencinijev film, a i nedavni Benignijev film.
Collodi je u početku objavio djelo u nastavcima, bez puno uvjerenja i vjerojatno da bi otplatio dugove. Iako prvi završetak, planiran u tim stripovima u nastavcima nije imao baš klasičan "happy end", čitatelji su protestirali te su trebale još dvije godine, od 1881. do 1883. da završi djelo, i da se dođe do klasičnog završetka, u skladu s pedagoškim ciljem priča za djecu, u kojem se Pinokio pretvara ne samo u pravo dijete od krvi i mesa, nego postaje pristojan dječak, koji je shvatio svoje pogreške i postaje marljiv i vrijedan.
Prvo izdanje objavljeno je 1883. godine u izdanju Libreria Editrice Felice Paggi s ilustracijama Enrica Mazzantija. Od tada su objavljena brojna djela, brojna izdanja praćena velikim uspjehom, a djelo je i dalje predložak za kazališna uprizorenja, filmove, spektakle, opere, balete…
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
