SJEĆANJA NA DJETINJSTVO
Knjiga Zorka Ziralda o životu na Ćićariji: Sačuvani tragovi prošlosti, djetinjstva i odrastanja
Predstavljanje knjige
U gradskoj knjižnici u Umagu nedavno je predstavljena knjiga "Sjećanja na djetinjstvo" bujskog umirovljenika Zorka Ziralda, mnogima znanog gospodarstvenika koji je godine u mirovini provodio stvarajući umjetnička djela, posebno drvene i kamene skulpture. Knjigu je autor izdao u vlastitoj nakladi, a posvećena je nekadašnjem životu na Ćićariji i njenim obroncima, posebice u rodnom selu Podgaće.
Knjiga je vrijedan memoarski i etnološki dokument o životu na Ćićariji u razdoblju velikih društvenih i političkih potresa koji su ostavili traga na ionako težak život u tim krajevima. Zorko Ziraldo je rođen 1933. godine u selu Podgaće, u općini Lanišće. Kada je imao samo tri godine, otac mu odlazi, odlukom talijanskih vlasti, u Afriku, a iste godine umire mu majka. Ni oca više nikada nije vidio. Do kraja osnovnoškolskog obrazovanja u Lanišću (1948.), živio je sa sestrom i nonom. Životne okolnosti nimalo jednostavne, posebno u ratnim godinama. Sve nedaće, životne staze bez roditelja, urezale su se duboko u sjećanje dječaka koji je rano morao ostaviti svoje mjesto u potrazi za dostojnijim životom, tako da se to moralo negdje iskazati, zabilježiti i pokazati mladima kako se nekada živjelo, koliko da se ne zaboravi, toliko i da mlade generacije znaju cijeniti ono što imaju.
Posebna poglavlja knjige Ziraldo posvećuje članovima svoje obitelji, životu na selu, opisuje svakodnevne poslove u selu, od sakupljanja stelje, ispaše krava, košnje trave, branja ljekovitog bilja pa sve do organizacije plesa i drugih vrsta zabave djece i odraslih. Ne zaboravlja ni početak izgradnje vodoopskrbe i elektrifikacije sela. Veliki su to događaji bili za te krajeve. Dio svojih zapisa posvećuje školstvu, teškim uvjetima za djecu i učitelje, posebice tijekom rata. Zanimljiv je i dio knjige u kojemu autor govori o osobnim doživljajima tijekom ratnih strahota. Dio svojih sjećanja posvetio je mještanima koji su sami šivali obuću, proizvodili razne predmete. Zanimljivo je i poglavlje o tzv. kortama, rodovskim zajednicama, velikim obiteljima, njihovim imenima, prezimenima, nadimcima.
- Knjiga nije obično nabrajanje i prepričavanje pojedinih događaja i doživljaja, imena iz Zorkova djetinjstva. Kao da je osjetio potrebu da svoje bogato životno iskustvo sagleda očima sadašnjosti, sa željom da se i kroz sjećanja poboljša sadašnjost. Zorko svoju osobnu priču posvećuje svojoj obitelji, ali to je i priča o ljudima s područja Ćićarije, o njihovim običajima, životu, druženju, strahovima, očekivanjima i nadama... Svako dobro štivo o našoj prošlosti, pa i ovo memoarsko-etnološko, pomaže nam da bolje upoznamo sebe i analiziramo sadašnjost. Mnogo toga odlazi u zaborav pa je dobro sačuvati tragove prošlosti. Ono što danas jesmo neodvojivo je od onog što smo bili jučer. Zorko nam je ovom knjigom podario jedno skromno, ali dragocjeno iskustvo, koje nam može pomoći da postanemo makar malo svjesniji i odgovorniji spram nekih životnih situacija, da budemo bolji ljudi, da budemo puno zahvalniji za ono što danas imamo. Ovakve priče služe da lakše pronađemo svoje mjesto u razvojnom putu, da bolje shvatimo da su takve priče i sjećanja dio našeg osobnog putovanja kroz život, prenio je svoje dojmove o knjizi urednik izdanja Drago Kraljević.
Uvodnik knjige napisao je Zorkov sin Goran, a omot knjige s fotografijama rodnog Zorkovog mjesta oblikovali su drugi sin Zoran i Filip Hahn Sirotić. Knjiga "Sjećanja na djetinjstvo" ima 148 stranica, uz tekst su 63 crno-bijele i osam fotografija u boji (pogled iz zraka na rodno selo Podgaće i okolicu).
Zorko Ziraldo je završio srednju građevinsku školu u Rijeci, a diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Puli. Radni vijek započeo je u Labinu pa u Puli, da bi se ipak vratio na svoju Buzeštinu gdje je radio na izgradnji lokalnih vodovoda, cesta, na elektrifikaciji okolnih sela… Godine 1962. sudjelovao je u formiranju novog građevinskog poduzeća "Temelj", čiji je direktor bio deset godina. Bio je izabran za zastupnika u Hrvatski sabor, a jedan mandat obnašao je dužnost potpredsjednika Skupštine općine Buzet. Ziraldo je živi svjedok vremena ubrzanog razvoja Buzeta od 50-ih do početka 70-ih godina kada su napravljeni veliki koraci razvoja Buzeštine. Stjecajem okolnosti preselio je u Buje, gdje postaje direktor komunalne tvrtke "Polet", zatim je bio tajnik svih tadašnjih SIZ-ova komunalnih poslova. Dugi niz godina bio je upravitelj bujske ispostave Istarskog vodovoda, a 1993. godine odlazi u mirovinu. Njegova životna svježina dala mu je novu snagu pa kreće u umjetničke vode. Počinje izrađivati drvene i kamene skulpture, počinje i s izložbama. I u tim vodama snagu i ideje crpi u svojim Podgaćama, na Ćićariji. Godinama je pjevao njegujući autohtono bugarenje. A, na pragu je devedesete!
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
