ZAGREB

Objavljena knjiga eseja Zdravka Zime "Putnik s lažnim pasošem"

| Autor: Hina
(Hina/EPA)

(Hina/EPA)


Naklada Ljevak objavila je knjigu kritičarskih eseja Zdravka Zime "Putnik s lažnim pasošem", u kojima analizira djela hrvatskih i inozemnih književnika kopajući po slojevima u kojima je sloboda prvi i posljednji atribut.

Zdravko Zima (1948.) književne kritike, komentare, eseje, feljtone, dnevničke i druge tekstove objavljivao je u najvažnijim listovima i časopisima u Hrvatskoj. Bio je urednik i kolumnist tjednika Danas, urednik časopisa Bridge, Lettre International i Cicero, a godine 1995. radio je kao savjetnik za izdavaštvo u Ministarstvu kulture. Od 2000. do 2013. djelovao je kao freelancer i stalni suradnik riječkog Novog lista.

Objavio je više knjiga: "Noćna strana uma" (1990.), "Zvjezdana prašina" (1992.), "Zagreb je kriv za sve" (1993.), "Purgeri u purgatoriju" (1995.), "Porok pisanja" (2000.), "Zimsko ljetovanje" (2001.), "Močvara" (2002.), "Prikazi, prikaze" (2003.), "Gondolijer na Vltavi" (2004.), "Metak u petak" (2005.), "Lovac u labirintu" (2006.), "Život je tabloid" (2007.), "Bordel u plamenu" (2009.), "Adam i Eva u raju" (2012.), "Ekstraeseji" (2012.) i "Dnevnik jednog skribomana" (2015.). Za svoj rad dobio je niz priznanja.

Strukturom i prezentiranim imenima, knjiga "Putnik s lažnim pasošem" doima se kao svojevrsni nastavak Ziminih "Ekstraeseja", ističu iz Naklade Ljevak. Neki autori, ponajprije Krleža, Matoš, Kocbek i Kiš, fungiraju kao lajtmotivi, otvarajući ili zatvarajući krug njegovih kritičarskih i esejističkih opservacija.

Od analize Krležina gotovo nepoznatog i desetljećima zatajenog teksta "Brašančevo u Dubrovniku", opetovanog čitanja Andrićeve "Proklete avlije" i apostrofiranja eseja "Razgovor s Gojom", u kojem je umjetnik identificiran kao maskirana spodoba u sumraku ili kao putnik s lažnim pasošem, od Gustava Matosa de Sequeire, pisca koji djeluje kao Matošev portugalski blizanac ovjeren serijom biografskih jukstapozicija koje zvuče poput prvorazredne senzacije, od Ujevićeve sudbine kanalizirane u sudbonosnu ili, točnije, epohalnu lirozofiju, do takvih autora i autoriteta kao što su Kiš i Kocbek, od hrvatskih do srpskih, slovenskih i inih autora, balkanskih i inozemnih, od Bore Ćosića, Kovača i Gotovca do Josepha Rotha, Joycea i McCanna, Zima kopa po slojevima u kojima je sloboda prvi i posljednji atribut.

Posebno poglavlje pripada ogledu o misteriju samoubojstva, potaknutom slučajem Prima Levija, ali ekspliciranim isto tako mnogim primjerima iz bliže i dalje prošlosti.

Knjigu zaokružuje paralelni portret Luisa Sepúlvede i Nikole Viskovića, epiloška sekvenca o Kišu i retrospektivni uvid u Matoševe beogradske godine.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter