Nakon dvije-tri godine pauze, Rita Brgić Stokić ponovno je, prije ljeta, svojim čitateljima podarila jednu zbirku pjesama, ovoga puta na čakavici naslovljenu "Las na vitru". Autorica, općenito u svome radu, koristi nekoliko vrsta čakavice, budući da joj je majka Prikodražanka, a otac Barbanac. Vidljivo je da ova autorica piše s lakoćom, ali isto tako je vidljivo da je Rita iz zbirke u zbirku sve zrelija, a taj napredak u poetskom smislu svakako veseli.

U svome stvaralaštvu ona je daleko od raznih postmodernističkih strujanja, bliska tradicionalnom emotivnom pjesništvu, kreirajući iskonski dnevnik smijeha i suza. Jedna iskonska potreba što izvire iz duše navodi ovu autoricu da kreira, da stvara svoje verše i tako pokaže svoj mikrosvijet, koji jest ujedno i makrosvijet. Zavičajnost ima veliku važnost u uradcima ove autorice, ona tu pokazuje svoju vještinu u kreiranju stihova koji su poput malih zavičajnih lirskih pričica, ali tu ujedno i prelazi granice svoga svijeta te na taj način ovi uradci postaju atemporalni.

U svim svojim uradcima ona polazi od ljubavi, obitelji, emocija, ljudi i osjećaja koji su joj najbliži.            I u ovim novim uradcima, kao i u prošlim zbirkama, mada ovaj put naglašenije, ima solilokvija, reminiscencija, razmatranja vezano uz razne tematske i interesne sfere, ljubavi – čitav spektar osjećaja, misli i svega što ona oblikuje iskonski, potaknuta osjećajima. I za ovu autoricu pisanje ima i terapeutsku funkciju, posebice jer ovdje Rita Brgić Stokić predstavlja neku vrstu svoga poetskog spomenara. Autorica je knjiga "Bubamara" (slikovnica), "Dokle budu gori zvizde" i "Vrutki vrimena" (poezija na čakavskom dijalektu), "Mome Vodnjanu - sigurna stanica/Alla mia Dignano - Rifugio sicuro" (poezija na hrvatskom i talijanskom jeziku), "Još vajk dite" (autobiografske priče) i "Drugačiji svijet". (V. BEGIĆ)

Povezane vijesti

• Emocije duše i zrnca mudrosti
• RITA BRGIĆ STOKIĆ SVAKI SLOBODAN TRENUTAK POSVEĆUJE SVOJIM VERŠIMA Jedina san živa Dvegrajka, a paran da će tako i zustati