TJEDAN ISTARSKIH KNJIŽNICA

VALIŽA MOJEH RIKORDE: Gradska knjižnica Buzet ugostila oprtaljsku književnicu Nadiju Disiot

Autorica piše na standardnom hrvatskom književnom jeziku i na čakavsko-kajkavskom dijalektu, kako bi otela zaboravu i sačuvala domaću "besedo" koja polako, ali i zasigurno nestaje

| Autor: Vanesa BEGIĆ
Književna večer u Buzetu (Snimio Mirjan Flego)

Književna večer u Buzetu (Snimio Mirjan Flego)


U sklopu trećeg izdanja Tjedna istarskih knjižnica posvećenog zavičajnim autorima, buzetska Gradska knjižnica ugostila je oprtaljsku književnicu Nadiju Disiot, autoricu koja piše na standardnom hrvatskom književnom jeziku i na čakavsko-kajkavskom dijalektu, kako bi otela zaboravu i sačuvala domaću "besedo" koja polako, ali i zasigurno nestaje.

Priče se temelje na sjećanjima

- Naše besede znan sve, nisam pozabila nanka jenu iz mojega sela, povjerila je uvodno Nadija Disiot, moderatoru književnog susreta Matiji Nežiću, kulturno-umjetničkom koordinatoru u Pučkom otvorenom učilištu "Augustin Vivoda" iz Buzeta.

- Pišući našim dijalektom osjećam dušu naših ljudi, dušu našeg kraja, dušu naše "trde grebe zemje" i "kosmatog kamena" Petrapilose. Naš govor "po domaćo" je mješavina kajkavštine i čakavštine. To je mješavina hrvatskog, slovenskog i talijanskog jezika. Da bi otela zaboravu naslijeđeno bogatstvo koje su nam ostavili naši preci, a to je domaća beseda, željela sam dio tog nasljedstva prenijeti na papir jer jezik živi i umire, a živi onoliko koliko ga volimo, njegujemo i služimo se njime, poručila je Disiot.

Rodom iz sela Opatija, ispod tisućljetnog kaštela Petrapilosa u dolini rijeke Bračane, na granici između Buzeta i Oprtlja, Nadija Disiot završila je Pedagošku akademiju u Puli, diplomirala je hrvatski jezik, a potom razrednu nastavu. Čitav svoj radni vijek radila je u prosvjeti, a po umirovljenju u Talijanskoj osnovnoj školi "Galileo Galilei" Umag, intenzivnije se angažirala na očuvanju materinje riječi. Kako kaže, iz ljubavi prema dijalektu, dragim ljudima koje je uvijek rado slušala, prema zavičaju i rodnom kraju. Ponajprije počinje sa zapisivanjem, a potom započinje pisati pjesme i kratke priče koje se temelje na sjećanjima.

Knjižnice u fokusu čitatelja

Svoje radove objavljivala je u kulturno povijesnom Zborniku Bujština, u Buzetskom zborniku, a jedan je od autora zbirke pjesama "Saka vas ima svoj glas" objavljene u nakladi Matice Hrvatske - Ogranka Buje. Svojim nastupima na radio postaji "Eurostar" kao i "TV Istri" predstavila je svoju materinju riječ rodnog sela, a prije šest godina samostalno se javlja svojom zbirkom pjesama "Valiža mojeh rikorde". Na književnoj večeri u Buzetu, među ostalim pročitala je pjesmu Urša upravo iz te knjige : "Iz Štrpeda je Urša, od vase do vase, s tovrićem hodila, danas bemo rekle da je ona pokretna trgovina bila. O bitege je kipila coker, su, pošto, petroljo, laštik, kvos, forminante, žojfo, španjolete i se kaj so ženske ordinole. Se je zapomtila, nič ni pozabila….".

Nadija Disiot stalni je suradnik oprtaljskog kruga pjesnika. Sudjeluje na susretima "Verši na šterni" u Vižinadi. Pjesme su joj objavljene i u zbirkama "Istarska besida je duši lik" i "Oprtaljski mac versi". Ove godine objavila je knjigu "Reka života teče, teče…", posvećenu odrastanju, životu na selu, obiteljskoj kronologiji, s mnogo dokumenata i starih obiteljskih fotografija.

Tjedan istarskih knjižnica ove godine pod sloganom "Zavičaj ni(je) zaborav", manifestacija je pokrenuta s ciljem stavljanja knjižnica u fokus čitatelja, članova i korisnika knjižnica, građana uopće, kroz programe koji se odvijaju u istarskim knjižnicama. Uz književne susrete i predstavljanje knjiga, moguće je bilo iskoristiti akciju "Članarina na po" u svim istarskim gradskim knjižnicama i Sveučilišnoj knjižnici u Puli.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter