Marija Družeta govori o svojoj knjizi
Koliko puta, čitajući pojedinu knjigu, mislimo o mjestu radnje, posebice kada nam sugestivni opisi nekog kraja slikovito dočaravaju određenu lokaciju.
Višnjan odnedavno ima svojevrsni klub ljubitelja čitanja koji je pokrenula Marina Maresti Krajina. Počeli su s radom nakon nove godine, potom ih je korona malo zaustavila i usporila. Članice su uglavnom žene sa šireg porečkog područja, ali ima i nešto muškaraca i sastaju se jednom mjesečno gdje raspravljaju o knjizi koju su svi pročitali.
Inicijativom Vesne Medvedec, umirovljene novinarke našeg lista, tijekom ljeta pročitali su knjigu "Piova kuća", Marije Družeta, pulsko-pomerske autorice.
I budući da je mjesto radnje Pomer, odnosno, preciznije rečeno "divljina" nedaleko od Pomera, gdje se nekada nalazila kuća djeda po majci Marije Družeta koji je preminuo prije Marijinog rođenja, vrijedne Višnjanke, Porečanke i stanovnice okolnih mjesta odlučile su se uputiti do Pomera da bi uživo, usred lokaliteta u kojem je u knjizi riječ, raspravljale o knjizi te pozvale su dakako autoricu.
Sada se tamo nalazi nova kuća, nema više Piove kuće, već kuća gdje povremeno živi obitelj iz Austrije, novi vlasnici, koji su to potpuno obnovili.
Marija Družeta na nešto manje od tristo stranica donosi povijest svoje obitelji, traga za korijenima, ali prije svega za običajima, tradicijom življenja, legendama, nazivima igara svoga kraja, svoje rodne Pomerštine. Cjelokupna naracija protkana je osebujnim i bogatim mozaikom priča, likova i ponovno drugih priča koje se međusobno prožimaju.
Knjiga je nastala i zahvaljujući uspomenama Marijine majke, koja je prije par godina umrla u stotoj godini, stoga jezik nije elaboriran. Njezina je majka bila, iako nije završila škole, vrlo nadarena pripovjedačica s osjećajem za mikropovijest svoga kraja.
Posebnost ovoga djela je u tome što je u cijelosti napisano dijalektom, ustvari mjesnim govorom njezine Pomerštine. Donosi i svojevrsnu višedijalektalnost jer autorica koristi izraze tipične za pomerski govor, neke karakteristike premanturskog, koju riječ talijanskog jezika te puležanskog govora kojima se služe pripadnici talijanske nacionalne zajednice. Grafičko oblikovanje knjige objavljene 2011. godine zahvaljujući Općini Medulin potpisuje Mario Rosanda, a vinjete su djelo Mirte Savani Profeta.
Marija Družeta piše pretežito poeziju, višestruko je nagrađivana, bila je članica Udruge Marijada, koje okuplja autorice imena Marija iz cijele Istre te odradila je brojne projekte s učenicima pulskih i istarskih škola. Piše i za djecu.