Ovu fantastičnu završnicu pjesme Piera Paola Pasolinija "Molitva po narudžbi" mirno a uvjerljivo pročitala je glumica Dijana Vidušin

'Dragi Bože, ideja moći ne bi postojala kad ne bi postojala ideja sutrašnjice; ne samo to, bez sutrašnjice savjest ne bi imala opravdanja. Dragi Bože, daj da živimo kao ptice nebeske i ljiljani u polju.'

Ovu fantastičnu završnicu duhovno-filozofske-političke pjesme Piera Paola Pasolinija "Molitva po narudžbi" pročitala je mirno a uvjerljivo glumica Dijana Vidušin tijekom sinoćnje uspjele i dobro posjećene pulske promocije knjige "Pasolini: jedan od mnogih epiloga" na punoj terasi kafića Dvojka.

Time je u samom središtu grada na Korzu, u ovom prvom pulskom book-caffèu s malom ali odabranom bibliotekom, zaživjela prva ljetna literarna pozornica na kojoj bi se, kako najavljuju organizatori-susjedi iz Kluba/knjižare Giardini 2, svakog tjedna trebao upriličiti književni događaj.

Navedenu zbirku izabranih pjesama u izdanju Meandarmedije, kao i bogat Pasolinijev opus, u zanimljivom je jednosatnom razgovoru s Magdalenom Vodopija predstavio doc. dr. sc. Valter Milovan, profesor na Odsjeku za talijanistiku pulskog Filozofskog fakulteta, jedan od priređivača i prevoditelja izabranih pjesama u predstavljenoj knjizi.

Od ukupno 50-ak ukoričenih pjesama, koje je uz Valtera Milovana preveo i Mladen Machiedo, desetak njih Milovan je preveo na čakavicu, među njima i preksinoć pročitanu "Dan moje smrti" (…'ću biti još tepa, i jedan mladić, ča teče po mljaken švaltu vijala, vrći će mi ruku na trobu ud kristala'). Za čakavicu su se odlučili jer ih je Pasolini, kako je pojasnio Milovan, originalno ispisao na furlanskom jeziku, a i zbog teritorijalne blizine Furlanije i Istre.

Uvijek uz siromašne

Premda svoju popularnost duguje svojoj prozi i osobito filmu ("Accattone" iz 1961., "Mamma Roma iz 1962., "Evanđelje po Mateju" iz 1964…), Pier Paolo Pasolini (Bologna, 1922 - Rim, 1975) prije i iznad svega bio je - pjesnik.

Izazivajući cijelog života skandale i omraženost mnogih, prikupivši preko 100 optužbi i 30 procesa, prvi skandal izazvao je kao mjesni učitelj, kada se otkrilo da je homoseksualac, što je bio veliki grijeh.

Uvijek kontra dominantne ideologije i dominantne politike, kao komunist koji je to ostao i nakon izbacivanje iz komunističke partije, vezan uz siromašne i potlačene u gradskim predgrađima, čovjek koji je za studentskih demonstracija javno stao uz policajce, braneći ih kao djecu siromašnih spram buržoaskih studenata, Pasolini je svojedobno izjavio, što nije propušteno na sinoćnjoj promociji knjige njegovih izabranih pjesama, ovo: "Bolje biti neprijatelj naroda, nego neprijatelj stvarnosti".

- Pisao je svaki dan, bar jednu pjesmu svaki dan, kazao je Milovan, naglasivši Pasolinijevu promjenu života nakon selidbe s majkom u Rim 1949. na 1950. godinu.

- Da je ostao u rodnom kraju, bio bi uspješan furlanski intelektualac, komunist koji bi napredovao, možda bi bio kontroverzan, ali sigurno manje nego u Rimu. No, morao je promijeniti sredinu i, zapravo, sav njegov uspjeh dolazi kasnije. On je osuđivan od svih, i on kao takav počinje osuđivati sve koji ga osuđuju. Takvi su mu i filmovi. Za svoj 35-minutni film "Skuta" ('La ricotta') iz 1963. s Orsonom Wellesom - dostupan na Youtubeu - Pasolini kaže da pokazuje najdublje kršćanske osjećaje; u tom filmu o snimanju filmu o Isusovoj muci, dok dižu Isusa na križ, naturščici najavljuju a zatim se i pušta tadašnja zabavna twist (u filmu kažu: 'metti il disco') muzika, što je osuđeno kao bogohuljenje, pojasnio je Milovan.

Pročitana je sinoć i Pasolinijeva pjesma iz 1958. "Crvenoj zastavi", koja završava ovim zvučnim stihovima: "Ti što se dičiš tolikim pobjedama građanskim i radničkim, postani opet prnja da te i najbjedniji vijori". Najupečatljivija te večeri svakako je bila pjesma "Mojoj naciji" ('Alla mia nazione') iz 1959. godine.

"Mojoj naciji"

Nisi arapski narod, nisi balkanski narod, nisi antički narod,

nego živuća nacija, europska nacija:

a što si? Zemlja čeda, izgladnjelih, pokvarenjaka,

vladalaca u službi zemljoposjednika, natražnjačkih

prefekata,

odvjetničića namazanih briljantinom a prljavih nogu,

liberalnih funkcionara ništarija poput bigotnih stričeva,

ukratko vojarna, sjemenište, slobodna plaža, javna kuća!

Milijuni malograđana kao milijuni prasadi

pasu gurajući se pod cjelcatim palačicama,

među naseljeničkim kućama već oljuštenima poput

crkava.

Upravo zato što si postojala, sada ne postojiš,

upravo zato što si bila svjesna, nesvjesna si.

I samo zato što si katolička, ne možeš misliti

da je tvoje zlo sve zlo: krivnja za svako zlo.

Strovali se u to svoje lijepo more, oslobodi svijet.

Povezane vijesti

• Valter Milovan: "Autorova podsvijest najlakše je dopirala na svjetlo dana kroz drame"
• Predavanje dr. sc. Valtera Milovana u Vodnjanu
• Predstavljanje knjige Valtera Milovana