Više od baratanja simbolikom, Akrap Sušac voli ironiju pojačanu igrom riječima, a osim u naslovu zbirke i načinu na koji je bila priređena prezentacija vidljivo je i primjerice u priči "Velike boginje". To opet ne znači da puno okoliša, već zna biti prilično direktna i jasna u onom što želi poručiti
(Snimio Danilo Memedović)
Pulska književnica Snježana Akrap Sušac predstavila je u subotu navečer u prostoru Kazališta Dr. Inat svoju novu zbirku pripovjedaka i pjesama naslovljenu "Nisam se pripremila" u čemu su joj pomogli Maja Gregorović i Vlado Butković, a sve se zbivalo u sklopu Dana Kazališta Dr. Inat.
- Toliko smo razočarani da više ne želimo živjeti. Ali Snježana u svojoj poeziji pokazuje kako se na određena razočaranja može gledati iz vedre perspektive, rekla je Gregorović,koja je i jedna od urednica uz autoricu i Gordanu Novakov,te je i jedna od lektorica. Gregorović je citirala i Dragana Popadića, a on u pogovoru između ostalog kaže: "Svima nama treba jedan veliki flaster duše. Da ga zalijepimo i da manje boli. Da prekrije ranu. Da smanji bol. Barem privremeno. Jer svijet se pretvorio u jednu veliku bolnicu, dijelom u mrtvačnicu." Berislav Latković napisao je još jedan pogovor i u njemu poručio: "Shvatimo na koji način pokušavamo biti jaki i reći kako nije važno na sve se u životu pripremiti". Od naslova koje je ova zbirka mogla nositi u igri su bili i "Smirit ću te kamenom" ili "Veseli plivači odlaze", no odabran je ovaj "Nisam se pripremila" koji je autorici i predstavljačima poslužio da se malo poigraju s njegovim značenjem.
Da bi koliko-toliko približili svijet unutar korica nove zbirke koja je objavljena u autoričinoj vlastitoj nakladi, dvije spomenute dame i jedan gospodin stavili su prezentaciju u okvir performansa, napravivši od svog stola za kojim su sjedili i na kojem su čitali, nešto poput male pozornice s pripadajućom scenografijom. Na njoj se osim knjiga u jednom trenutku pojavila i maska za ronjenje, ulje za sunčanje i sunčane naočale za plažu koje je stavila Maja. Za "Rodija se sin" kreću pjevati istoimeni hit Matka Jelavića, što izgleda da se publici dopalo. Tu su cijelo vrijeme i jabuke, keramičke doduše, ali opet s dovoljno općepoznate simbolike i asocijacija koje kod mogu kod ljudi pobuditi. Imaju li te jabuke i neke veze s njenom prethodnom zbirkom "Snjeguljica ne jede jabuke"?
Više od baratanja simbolikom, Akrap Sušac voli ironiju pojačanu igrom riječima, a osim u naslovu zbirke i načinu na koji je bila priređena prezentacija vidljivo je i primjerice u priči "Velike boginje". To opet ne znači da puno okoliša, već zna biti prilično direktna i jasna u onom što želi poručiti. Među najdirektnijim takvim pričama koje smo preksinoć čuli ističe se "Fuck off, gospođo" gdje je naslov iskreni uvod u nešto što se pretvara u jedan fino poentirani cinični društveni komentar. Takvih komentara ima više, neki su usmjereni prema vani, a dosta ih je na introspektivnoj razini, no u svakoj od tih priča ili stihova ima negdje više, negdje manje humora. Daleko od toga da se tu radi o zbirci humoreski, ali što je život bez humora, smijeha, makar i onog kiselog? Takav neujednačeni smijeh zacijelo će se pojaviti na onom tko pročita ili posluša priče kao što su "Smrt-trt", "Nokaut" ili spomenutu "Rodija se sin", ali bolje i to nego ništa, bolje i takav smijeh nego nikakav. Ovo je već peta knjiga koju Snježana Akrap Sušac potpisuje kao autorica jer bavila se ona i uređivanjem, tako da već zna što želi i može nastaviti glancati svoj stil.
Maja Gregorović i Vlado Butković, koji je i autor fotografija, čine dobar tim sa Snježnom Akrap Sušac, jer osim što se međusobno dobro poznaju, ima u njihovim glasovima te neke cinične smirenosti koja odlično korespondira s ponekad depresivnom atmosferom koja graniči s osjećajem defetizma, ali ipak cijelo vrijeme je jasno da predaje nema. Život ide dalje i sve je (vjerojatno) spremno i za šestu knjigu.