GIULIANA FACCHINI: S knjigama ulazimo u neku sporiju dimenziju

Primjerice, kada je moj sin, koji sada završava pravo, učio za ispit rimskog prava, spremao se za ispit s jednom kolegicom s kojom se dobro našao što se tiče učenja, bili su na istoj valnoj dužini. Nisu bili u vezi, on je imao curu, a ona dečka. Sve je to dobro funkcioniralo sve dok dečko nije zabranio curi da uči s mojim sinom. To je samo jedan od primjera onoga što se dešava oko nas, ističe Facchini

Giuliana Facchini na Festivalu talijanske književnosti (FLIT) učenicima Gimnazije i Škole za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu predstavila je svoju novu knjigu "Se la tua colpa e' di essere bella" (Ako je tvoja ljepota grijeh).

Ljepota i grijeh

- Knjiga nije samo za djevojke, već općenito za sve mlade, donosi aktualne teme, nasilje nad ženama, bulling, mobing te pokazuje što se sve dešava u školama i u obitelji. Je li je žena kriva zato što je lijepa? Zar je grijeh biti lijep? Kako se treba ponašati prema drugima, u vezama. Je li je netko kriv zbog nasilja samo zato što je lijep? Na sve ta i na druga pitanja nastojim dati odgovor putem ove knjige. Glavni junaci su dječaci, koji se bore protiv nasilja. Sve počinje kada je jedna djevojka, Laura, koja je jako lijepa, napadnuta u diskoteci, nisu je na sreću silovali, ali joj je poderana haljina i emocionalni ožiljci su ostali. To je zločin, a još veći je zločin što se onda o tome svugdje pisalo, komentiralo po društvenim mrežama i što su mnogi spominjali da je možda ona kriva, jer je bila lijepa, imala je minicu, što joj je trebalo da odbije to "udvaranje". Cura je napredna, pametna, na sreću se nije dogodilo nešto puno teže, ali ona se i dalje ježi od onoga što se moglo dogoditi. Treba promijeniti mentalitet. Knjiga govori upravo o solidarnosti. Zato jedan od dječaka organizira u školi svojevrsno sučeljavanje, gdje će ukazati na problem i na važnost prevencije i borbe protiv nasilja. Cilj ove knjige je taj da priča o pozitivnim osobama i činjenicama. Priču kazuje Valerio, drag i dobar dječak, u prvome licu. On i Carlos najbolji su prijatelji. Carlos ima mlađu sestru Carmen, koju zovu Microba. Tu je i njihova prijateljica Lavinia, koja je po konstituciji robusnija, a majka joj je bila manekenka, veli Facchini o ovoj knjizi, kojom je ističe htjela pokazati razne aspekte odrastanja, suočavanja s raznim trendovima, govoriti o borbi protiv nasilja, o muško-ženskim odnosima i mnogočemu drugome. Njome je ukazala na problem da se danas posebnosti ne toleriraju, već svi trebaju biti uniformirani i ne pušta se prostor nekim slobodama da svatko bude kakav u biti je. Tako se, ističe Facchini, sve se interpretira ovisno o individualnim načinima interpretiranja.

Svi smo mi Laura

Anonimni komentari, veli, kao i prikaz životne zbilje, sve to navodi Valeria i Carlosa da organiziraju event gdje će se prikazati istina o epizodi u diskoteci i upozoriti na nasilje. "Svi smo mi Laura", mogao bi biti slogan toga eventa.

Facchini je kazala i da se slične epizode, u manjem ili većem obliku, s manjim ili većim posljedicama, stalno dešavaju svugdje oko nas.

- Primjerice, kada je moj sin, koji sada završava pravo, učio za ispit rimskog prava, spremao se za ispit s jednom kolegicom s kojom se dobro našao što se tiče učenja, bili su na istoj valnoj dužini. Nisu bili u vezi, on je imao curu, a ona dečka. Sve je to dobro funkcioniralo sve dok dečko nije zabranio curi da uči s mojim sinom. To je samo jedan od primjera onoga što se dešava oko nas, ističe Facchini.

Govorila je i o važnosti čitanja i knjiga, ističući da je čitanje, prije svega, vještina, te da kada se družimo s knjigama, moramo sve usporiti, ući u neku sporiju dimenziju, ali koja je tim zanimljivija, zabavnija i korisnija, zaključila je.

Giuliana Facchini rođena je u Rimu gdje je pohađala gimnaziju, a zatim i književnost na Sveučilištu La Sapienza. Pohađala je brojne tečajeve za glumu i sinhronizaciju; bila je amaterski i poluprofesionalni interpretator u kazalištu te je radila u kazalištu za djecu. Živjela je u Luksemburgu, a sada živi u Veroni. Uvijek je svojoj djeci pričala avanturističke priče koje su s vremenom postale romani za djecu. Spisateljica s punim radnim vremenom postaje 2005. godine. Osvojila je nagradu Montessori 2008. godine, 2012. nagradu Arpino za neobjavljene romane i 2015. nagradu "Giovanna Righini Ricci".