Najznačajnije djelo Borisa A. Novaka je ep "Vrata nepovrata" koji sadrži tri knjige "Zemljevidi domotožja (Zemljovidi nostalgije)" iz 2014. godine, "Čas očetov" (Vrijeme očeva) iz 2015. i "Bivališča duš" (Obitavališta duša) iz 2017. Ova potonja, ujedno i najopsežnija knjiga prevedena na hrvatski jezik predstavljena je na ovogodišnjem Festivalu svjetske književnosti u prijevodu Božidara Brezinščaka Bagole
Boris A. Novak na Doručku s autorom (Snimio Duško Marušić Čiči)
Gost Doručka s autorom bio je Boris A. Novak slovenski pjesnik, dramatičar i prevoditelj, profesor komparativne književnosti i literarne teorije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Govorio je o svom najznačajnijem djelu, epu "Vrata nepovrata" koji sadrži tri knjige "Zemljevidi domotožja (Zemljovidi nostalgije)" iz 2014. godine, "Čas očetov" (Vrijeme očeva) iz 2015. i "Bivališča duš" (Obitavališta duša) iz 2017. Ova potonja, ujedno i najopsežnija knjiga prevedena na hrvatski jezik predstavljena je na ovogodišnjem Festivalu svjetske književnosti u prijevodu Božidara Brezinščaka Bagole.
Razgovor je vodio Aljoša Pužar, a dotaknuli su razne teme. Boris A. Novak, objasnio je da je A. u sredini njegova imena počast za oba roditelja, majku Anicu i oca Antu, a budući da je imao puno imenjaka i prezimenjaka, kazao je i da se na taj način lakše identificira.
Govorio je, između ostalog, o svojoj obitelji, precima, njihovoj ne lakoj situaciji, otac mu je bio 23 puta zatvoren i dva puta osuđen na smrt, majka je zbog djece ostavila glazbenu karijeru, ima glazbenika u obitelji, no za sebe veli da nije imao dovoljno talenata za glazbu. Obitelj mu je, kaže, različitih narodnosti, dvije grane rođaka ima, i to u raznim krajevima. Neki su članovi njegove obitelji tragično okončali, jedan je bio mučen na žeravici, strašne su sudbine obilježile pojedine članove njegove obitelji, a kao pjesnik i prije svega kao čovjek više je puta javno osudio masakre. Posebice se osvrnuo na tešku sudbinu svoga strica Mirka Novaka, koji je strijeljan u jesen 1943. godine. Kazao je da više zna o Mirku Novaku nego pojedini povjesničari, a osvrnuo se na kompleksnost povijesti i svoje obiteljske povijesti.
Govoreći o svome epu, kazao je da je preferirao pisati stihove umjesto romana, te da je napisao 44.000 stihova u tri toma na 2.300 stranica, te o zahtjevnom radu na tome i izvrsnom prijevodu na hrvatski, kao i o predstavljanju tijekom nedavno održanog Festivala svjetske književnosti.
Osvrnuo se i na radio-drame, sluša i vrlo rado kreira dječje radio-igre, a kada piše za djecu, postavlja im i neka teška pitanja, jer djecu ne treba gledati s nekog sveznajućeg položaja, on pokušava kao dijete vidjeti svijet.
Bilo je govora i o 57. broju Nove revije, vrlo značajnoj književnoj i filozofskoj publikaciji, a na Pužarov upit o PEN-u, kazao je da vjeruje da je potrebna i temeljna vrijednost sama sloboda izražavanja. O univerzitetima je rekao da ih postoje još koji su sokratovski, a prisjetilo se i kako se 167 studenata udružilo i napisalo izjavu u njegovu obranu kada je bio napadan, na čemu im se zahvalio pjesmama.
Iako mu je renesansa draga, nije se nikada osjetio renesansnim čovjekom, već prije kao pjesnik kasnog doba. Osvrnuo se i na nastajanje epa, što se intenziviralo nakon što mu je majka preminula, i nije to više ispuštao iz ruku. "Nema epa od početka svijeta bez konja i lađa", kazao je.
Govorio je i o činjenici da mu je Dante bio oduvijek drag, te kazao da je napisao pjesmu, intimni dijalog s njim…