(Snimila Vanesa Begić)
U Knjižnici Veruda u petak, te u Knjižnici Vodnjan u subotu gostovala je poznata hrvatska pjesnikinja, znanstvenica i sveučilišna profesorica Evelina Rudan koja je predstavila svoju knjigu "Polje, slama, žudnja", ali ne samo to, već je govorila o svome stvaralačkom opusu, prethodnim knjigama, radu, uspjesima.
U Knjižnici Veruda, nakon pozdravnih riječi koordinatorice za programe Ive Lanča Joldić, susrela se i razgovarala u vrlo zanimljivom i sadržajnom programu s članovima Poetskog čitateljskog kluba Lira koji djeluje u tome prostoru. Marijana Martinčić, inače po struci liječnica obiteljske medicine, koja je zajedno s knjižničarkom s Verude Petrom Pavličević oformila Liru, govorila im je o sastancima Lire i Lirana te o tome što čitaju i stvaraju, na što su dobili pohvale od Rudan.
(Snimila Vanesa Begić)
Evelina Rudan piše na čakavici i standardnom jeziku, a inspiriraju je djetinjstvo i Istra, što je i očekivano jer je rođena u Puli pa su iz tog vremena prisutna brojna sjećanja i žudnje. Piše o svojoj intimi, bilo da je tema ljubav, prijateljstvo ili obitelj. Također istražuje jezik – njegov zvuk i ritam te rado koristi elemente humora.
- Ovo je moj prvi susret s jednim čitateljskim klubom i drago mi je da je to u mojoj Puli. Inače, prve objave mojih pjesama bile su u časopisima, a u ono vrijeme, kada bi i nakon što bi prošle stroge recenzije, bio je znak da "nešto valjaju". Bila su to drukčija vremena. Nakon što napišem pjesmu, nije to odmah za objavu, treba proći svoj put. Drago mi je da su tada, ali i sada tu kvalitetni književni časopisi. U posebno mi je u dragom sjećanju literarni klub kod Zdenke Višković Vukić, sjajne pjesnikinje, koja nije možda objavila toliko puno, ali njezini su radovi zbilja izvrsni i označila je i svojevrsnu prekretnicu u pisanju poezije u Istri. Također, važnu je ulogu imala za mene i u Žminju Vilma Unukić Zohil, kazala je Rudan i prisjetila se da je jednom prilikom kao nagradu za poeziju dobila bon za kupovinu para finih cipela iz Peka.
- Nikada ne objavim knjigu čim je rukopis gotov, treba sve to još proći svoju fazu, navodi. Sjećam se kada je sjajna mentorica rekla kolegici, kada si nesretno zaljubljena - tuguj, kada si sretno zaljubljena - veseli se, a u fazi između, piši, što znači da nije uvijek dobro pisati kada su u igri (pre)velike, snažne emocije.
Bilo je govora i o iznimnoj važnosti zvuka poezije, svake pojedine riječi, o dodiru s estetskom asocijacijom, o promišljanju prilikom stvaranja te o velikoj potrebi čitanja, o poeziji zastupljenoj u medijima, putem radija, o važnosti slušanja poezije, ali i čitanja u tišini.
Kazala je da joj je zbirka "Smiljko i ja si mahnemo" važna i draga, te da je dobila brojne nagrade (nagrade "Fran Galović", "Ivan Goran Kovačić", "Tin Ujević", "Drago Gervais" i nagrada HAZU-a za književnost), ali i ova posljednja "Polje, slama, žudnja" ima za nju posebno značenja jer je dobila Nagradu "Vladimir Nazor", i tu je i ova istarska poveznica.
Raspravljalo se i o ljubavnim momentima u poeziji, o tome koliko postoji znak jednakosti između autora, pjesnika i poetskog lica, kako su znali nju i njezinog muža pitali, a tko je taj Smiljko, zašto je odabrano baš to ime, taj lik...
Evelina Rudan objavila je pjesničke zbirke "Sve ča mi rabi ovega prolića", "Breki i ćuki", "Pristojne ptice", "Smiljko i ja si mahnemo (balada na mahove)" te najnoviju "Polje, slama, žudnja", kao i slikovnicu "Kraljevićev san". Autorica je i znanstvene knjige "Vile s Učke" u kojoj se uočava njezin dugogodišnji interes za usmenu književnost, predaje, pamćenje i nadnaravna bića.
Program 16 knjiga u potrazi za čitateljima financiran je sredstvima Ministarstva kulture i medija RH kroz javni poziv za poticanje razvoja publike u narodnim knjižnicama, a temelji se na dvije osnovne aktivnosti: svaki gost-autor sudjeluje na susretu jednog od čitateljskih klubova koji djeluju u knjižnici te održi jedan književni susret otvoren za sve zainteresirane.