talijanska spisateljica
Knjiga o Pasoliniju rođena iz sna: Dacia Maraini dobila dosad najduži aplauz Sajma
(Snimio Sasa Miljevic / Pixsell)
Dacia Maraini, jedna od najvažnijih figura suvremene talijanske književnosti čija djela problematiziraju položaj žena u suvremenom društvu, bila je gošća u četvrtak navečer na Sajmu knjiga u Istri, i to pred iznimno brojnom publikom te ispraćena je do sada najdužim aplauzom Sajma.
Uz Andreu Matoševića predstavila je svoju knjigu "Dragi Pier Paolo", posvećenu njezinom velikom prijatelju Pier Paolu Pasoliniju, a ove je godine 50. obljetnica njegove smrti.
- Kao što pišem u svojoj knjizi, ideja da se obratim Pier Paolu, koji je već bio mrtav, došla mi je iz jednog sna. Bio je toliko živ kada mi je pričao o filmu koji je želio snimiti, da sam imala dojam da mogu ispružiti ruku i dodirnuti njegovu. I tako sam počela razgovarati s njim, točnije, pisati mu, kazala je ova autorica brojnih drama i romana, koji su prevedeni na više od 30 jezika, a za svoj je rad osvojila niz prestižnih nagrada.
O raznim je temama govorila s Matoševićem, a što se tiče Pasolinijeve smrti, kazala je da to nije nikada razjašnjeno.
- Sigurna sam da ga Pelosi nije ubio. Naime, iako je to prvotno priznao, odslužio četiri godine kaznije te godinama kasnije rekao da nije kriv, ja sam znala ispočetka da nije kriv za to. Pier Paolo nije ubijen vatrenim oružjem nego izudaran štapom do smrti, a Pelosi je imao urednu odjeću, nije bilo tragova krvi ili drugo. Možda je njegova smrt povezana sa saznanjima koje je imao o slučaju Enrica Matteija, možda su ga ucjenjivali kada su mu ukrali film, pa se našao s tim ljudima, ili nešto posve treće, previše je godina prošlo i nikada nećemo saznati istinu, kazala je. Govorila je o njihovom prijateljstvu, kako je to bio posve drukčiji čovjek privatno nego kako ga se zamišljalo, u javnosti je govorio ono što je mislio bez dlaka na jeziku i zato ga nisu svi voljeli. Navodi da ju je upravo taj san naveo da piše o njemu, da se sjeća zajedničke suradnje, rada na filmu, putovanja s njim i svih pustolovina, i kako je bio izrazito blag, kada bi se opustio, znao je biti i vrlo šutljiv, ali uvijek je bio iskren, navodi.
- U privatnom je životu bio sušta suprotnost, nježan, znao se dobro nasmijati, volio je i Afriku, onu ne turističku, a izvrstan je bio u poeziji, što se često zanemaruje nažalost kada se govori o njegovom bogatom stvaralaštvu, kazala je između ostalog.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
