Stvaranje i poniranje u najdublje slojeve duše
"Samoizolacija", pjesnički prvijenac Nives Galić kao osmišljena cjelina života jedne žene
(Press)
Pulska autorica Nives Galić nedavno je objavila svoju prvu knjigu, koja je, uzročno-posljedično, vezana uz doba korone, ali i ne samo, te je naslovljena "Samoizolacija".
Izolacija je to kada se izoliraš, ali ne nužno po uputama epidemiologa, nego kada se i izoliraš od svih pa i od sebe i tada kreće umjetnički proces. Pisanje, stvaranje, poniranje u najdublje slojeve duše. Stihovima napisanim vrlo zrelo, vidljiv je poetski rast, razvoj, sve veće tehničko umijeće pisanja kod ove autorice. Nije to tek puko nizanje riječi, ritma, misli, već osmišljena, tematski i intertekstualno, cjelina života jedne žene sa strahovima, slutnjama, željama, ljubavnim jadima, intimistički dnevnik suza i smijeha, samoogoljavanja, ali vidljiva je i snažna terapeutska funkcija pisanja. Traženja sebe, pronalaženja i ponovnog traženja. Nizanja raznih životnih faza, gdje ta komponenta nadilazi samu dnevničku funkciju, gdje ima i elemenata i momenata erotike, pa i gdje se grafičkom formom definira granica dvaju autoričinih svjetova. Borba svjetla i tame, borba lirskog i epskog, nježnog i strastvenog, dobra i zla, s mističnim elementima, s nekim beckettovskim iščekivanjima, vizualno moćno. Vidljivo je da autorica piše s lakoćom, ali da čitanje te poezije zahtijeva i pažljivijeg čitatelja, za iščitavanje između redaka, i kaptiranje raznih nijansi koje autorica dočarava i prikazuje.
Autorica, rodom Osječanka, osim pisanjem – a to joj je prvijenac, bavi se i kazališnom te filmskom umjetnošću, a nezaobilazno je lice na pulskim Danima antike gdje već godinama redovito sudjeluje. Bavi se i fotografijom.
"Razumiješ li ono što ne razumijem ni sama/opskuran je ovaj zrak, opskuran je ovaj mrak", piše autorica u uradcima koji su i ponekad pesimistični, ali taj pesimizam se odnosi više na poniranje u pore društva i svijeta oko nas.
Potom piše i "Prožimanje je obostrano/i žeđanje je obostrano/i probadanje je obostrano", o ljubavima u širem smislu, a o egzistenciji pak navodi "cjelovita/kad si zaokružila krug/našavši se na istom mjestu/ali posve druga/ti/ja", dok metapoetsku funkciju ima stih "mislim da sam skliznula u priču/lakoćom svojstvenom kretanju u snu/nisam znala da znam".
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
