U društvu s književnicom
Sanja Pilić: Autorica koja podjednako oduševljava mlade i odrasle čitatelje
(Snimila Ivana Straza Njunja)
Mi koji volimo, čitamo i guštamo u knjigama književnice Sanje Pilić, a uz to imamo sreće i da je poznajemo, često kažemo da ljeto u Rovinju bez nje ne bi bilo isto. U više je navrata, svojim čitanjem "odraslih" priča razveselila i obogatila rovinjsku, ljetnu kulturnu scenu, dok su njena gostovanja u Gradskoj knjižnici i školama uvijek bivala dupko ispunjena s mlađom publikom.
Više godina dolazite u svoj ljetni dom- Rovinj. To je vrijeme za odmor ili stvaranje?
-Uglavnom za odmor. Doduše neke knjige za djecu sam dijelom i tu pisala, ipak, ha, ha… Iako mi je izležavanje na plaži ili u krevetu glavna zanimacija…
Što Vas toliko privlači Gradu i u čemu uživate?
-Meni je Rovinj prelijep. Još i stanujem na najljepšem mjestu, blizu crkve Sv. Eufemije. Stijene, strme kamene uličice, živopisni trgovi, šarene fasade, rublje na tiramolima, sa svih strana okružen morem, divna lučica, ima i starih barki, zatim starougarskih zgrada, a sve u nekom dobrom omjeru, savršena šuma i otočići, nove šetnice, ma obožavam ga. Meni osobno, Rovinj je najljepši grad u Hrvatskoj. Ima još uvijek odlike ribarskog mjesta, a opet i lijepe hotele, staro i novo se dobro uklopilo. I ima divnu knjižnicu, a zatim i kino-kazalište Gandusio, pa bar Circolo. Osim toga, prepun je zgodnih mjesta na koja možeš otići i biti u društvu ili sam, kako poželiš. Uz sve to i okolica je lijepa.
Dugo godina dolazite u Rovinj. Koliko se grad promijenio i u čemu?
-Rovinj se mijenja na bolje, za sada ga nisu uništili nekakvom novogradnjom i novim intervencijama, ima zgodnih malih kafića i restorana, zatim posebnost je i Angelo s oglasnim slikama na rivi, dosta je i cvijeća posvuda, ribarske brodice još postoje, a meni su dragi i njegovi stanovnici, a i moji susjedi Zagrepčani, ima kulture zahvaljujući Ronaldu Brausu, a i raznih gostovanja pjevača i sastava, izložbi. I kavane su zgodne. To je moj ljetni Raj na zemlji. Prepun je sunca, ima dobru klimu i još uvijek pitomost malog mjesta.
Najpoznatija ste spisateljica za djecu. Koliko je različito pisati za odrasle u odnosu na djecu?
-Bitno je različito, pogotovo zato što ne koristim previše kojekakva iskustva iz prošlosti, a ne znam previše izmišljati. Obično me ne zanimaju mračne teme koje znaju biti vrlo popularne i više cijenjene. Volim ironiju i humor, lepršavost, tako da pišem kratke priče, a i to kad mi se hoće i kad imam inspiraciju. Naime, najviše me neki urednik motivira na pisanje, ha, ha…
Nedavno je izašla i Vaša dvanaesta knjiga za velike "Šetnje, zaborav". Kad možemo očekivati promociju?
-Nemam pojma, valjda na jesen. Totalno sam se ulijenila po pitanju promocija. Kako se radi o malom izdavaču Neolit iz Koprivnice, morala bih, izgleda, sve sama organizirati, a ne da mi se. Valjda budem. Jer baš mi je draga ta knjiga.
O čemu pišete u toj zadnjoj knjizi za odrasle i kome biste ju preporučili?
-Sjetnim osobama iz nekih minulih vremena koje vole putovati, srednjih godina, s određenim emocionalnim iskustvom. Otprilike.
Jesu li u pitanju priče ili roman?
U pitanju je, kako je rekao urednik Zoran Maljković, putopis duše, radi se o nekoj vrsti biografskih zapisa i sjećanja, od mladosti do ovih godina, zagrebačkih situacija, impresija s putovanja, korone i slično…
Postoji li tema o kojoj tek želite pisati, odnosno koji su vam planovi?
-Nemam neku posebnu temu koju bih rado obradila, iako mi se po glavi vrti šest gospođa koje se sastaju na kavama i onda se dogovore napraviti, svaka za sebe, nešto što se prije nikada ne bi usudile… Ali to je tek skica. Vidjet ću. A za djecu mi stalno nešto izlazi, uglavnom slikovnice svih vrsta u VBZ-u, serijal o Maši u Mozaik-knjizi, strip knjiga Kikijeve zgode u Alfi, a to sam posebno željela da izađe, crtač stripa je Darko Kreč… I da, trebao bi mi izaći i romančić za djecu u Lulu Premium knjizi o šašavoj obitelji Zvončić… Šaljiv. Sa posebnim ilustracijama Patricia Aguera.
Može li se od pisanja živjeti i da niste književnica danas bi bili ...
-Ha, ha, s obzirom da sam objavila oko 86 naslova, knjiga za odrasle, djecu i raznih slikovnica, mogu. Neki naslovi se reprintiraju, a često i nastupam po školama, ili znam biti u ponekom žiriju. Mirovina mi je smiješno mala, tako da sam se morala pobrinuti za starost. A inače mislim da bih rado bila glumica-komičarka. Ili tako nešto, neobavezno.
Kada pišete čekate li inspiraciju ili imate radno vrijeme?
-Pišem kad sam dobre volje ili kad me pritisnu rokovi. Inspiracija zapravo dolazi s disciplinom što mi katkad teško pada.
Uskoro napuštate "ljetnu rezidenciju". Kakvi su vam planovi za jesen/zimu?
-Krajem devetog mjeseca idem na Mediteranski festival knjige u Split, a čekaju me i razni književni nastupi po knjižnicama i školama po Hrvatskoj. Veselim se. Volim putovati. I da, koncem zime i na proljeće opet ću se veseliti mom Rovinju.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
