povjesničar i profesor
Na Kliofestu predstavljena posljednja knjiga Miroslava Bertoše
Predstavljanje knjige (Osobna arhiva)
Na jedanaestom Festivalu povijesti - Kliofestu 2024., održanom u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, predstavljena je posljednja knjiga povjesničara i sveučilišnog profesora Miroslava Bertoše (1938. – 2023.) "Trošenje života. Gdje li je život što ga izgubih živeći?", u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade iz Zagreba.
Papirići
Nazočnu je publiku pozdravio i predstavio izlagače predsjednik Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti, povjesničar prof. dr. sc. Damir Agičić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Riječ je potom uzela moderatorica Anita Šikić, direktorica Hrvatske sveučilišne naklade i glavna urednica knjige uz pozdravne riječi.
Prof. dr. sc. Slaven Bertoša, ukratko je predstavio Knjigograd – veliku obiteljsku knjižnicu smještenu na tri kata u 11 prostorija. Istaknuo je da su sve publikacije potpisane, neke od njih i vrlo stare, a u Knjigograd su dospjele kupovinom, darovanjem i nasljedstvom. Knjige pretežito pripadaju polju povijesti, ali i književnosti i jezikoslovlja; najviše ih je na hrvatskom jeziku, ali ima i mnogo knjiga na talijanskom i francuskom.
Na koncu je istaknuo da u Knjigogradu posebno mjesto ima hrvatska povjesničarka dr. sc. Lovorka Čoralić, koja je tijekom njihove suradnje koja je trajala više od 30 godina, Bertoši redovito slala svoje knjige i separate, a on ih je zajedno slagao na policu pa se stoga sve njezine publikacije nalaze na istome mjestu, što nije slučaj s niti jednim drugim autorom.
Riječ je potom uzela Lovorka Čoralić, znanstvena savjetnica u trajnome zvanju na Hrvatskom institutu za povijest. Rekla je da nema separata koji je bio tiskan, a da ga nije poslala profesoru Bertoši te da je počašćena mogućnošću da predstavi ovu knjigu.
Ocijenila ju je ponajprije autobiografskom, naglasivši da je u njoj Bertoša napisao ono što je želio iz poslovnog života i privatnih događanja. Sva profesorova putovanja, zajedničke knjižare koje su posjećivali i koje i danas postoje, vrijeme koje je profesor trošio na kupnju knjiga i na njihovo detaljno čitanje, jasno pokazuju da mu je knjiga zapravo bila svetinja.
Dr. Čoralić kao posebno je zanimljivim ocijenila dio knjige o poslijeratnoj Puli, napomenuvši da je izneseni podaci podsjećaju na majčine priče o poslijeratnom Zadru. Na koncu je izrazila veliku zahvalnost pokojnom profesoru koji ju je uvijek podržavao, prisjetivši se da je u arhivskoj građi Državnog arhiva u Veneciji često pronalazila papiriće kojima je on označio dio građe koju je proučio i kojoj se kasnije namjerava vratiti.
Jedan od recenzenata knjige, akademik Stjepan Ćosić, naveo je da je knjiga opsežna i u žanrovskom je smislu teško odredivo štivo. Čitatelj ulazi u kaleidoskop piščeva unutarnjeg svijeta, zapljusnut slojevitim asocijacijama i obiljem intertekstualnih elemenata i citata.
Na neki način knjiga predstavlja i Bertošin oproštaj sa životom, ali će je na drukčiji način čitati i doživjeti stariji od mlađih čitatelja. Ćosić je istaknuo da ovu knjigu ne bi nazvao autobiografijom, već nizom odabranih, više ili manje povezanih ili nepovezanih, zapisao vlastitom životu, radu, sjećanjima, refleksijama i preokupacijama.
Teško je naći djelo koje bi se moglo usporediti s ovim, pa čak i među Bertošinim "favoritima" spomenutim u knjizi. Iako "Trošenje života" počiva na autobiografskom narativu, Scriptor Ludens (a to je također bio jedan od alter ega pokojnog znanstvenika) ne piše akademsku historiografiju, ne bavi se znanošću, ne služi se nekom posebnom metodom, ne slijedi neku školu.
Iako Bertoša na više mjesta poriče da ima literarnog dara, predstavlja nam se kao književnik i umjetnik jer se pod naslovom knjige krije književno prozno djelo.
- Arhitekt Knjigograda, na temelju bogatog iskustva bježanja iz stvarnosti u literaturu, dobro je znao da sve što o sebi i svojem svijetu kazuje pisanjem postaje refleksija samih čitatelja.
Svaki će čitatelj, rekao je Ćosić, upoznati svojega Miroslava Bertošu, odnosno on će mu se predstaviti na svoj mnogostruki način, kao povjesničar, sin, otac, prijatelj, bjegunac, dijete, mladić, starac, bolesnik, kao stanovnik Pule i Istre te najzad i kao tvorac Knjigograda.
Potpuno drukčije
Anita Šikić kazala je da je Bertošu upoznala 2019. na Sajmu knjige u Puli i da je odmah shvatila da je on njezin idući autor. Navela je podatak da je knjiga Profesora pratila u zadnjim trenucima ovozemaljskog života pa je na svekolikoj pomoći oko njezinog nastanka zahvalila Bertošinoj djeci, sinu Slavenu i kćeri Mislavi. Na koncu je rekla da je u dosadašnjem radu uredila više od 1.500 knjiga, no da po bogatstvu misli nijedna nije ravna ovoj.
Predstavljanju knjige nazočili su Bertošina kći prof. dr. sc. Mislava Bertoša, upravitelj Zavoda za povijesne i društvene znanosti i Odsjeka za povijesne znanosti HAZU u Zagrebu dr. sc. Damir Karbić, predsjednica znanstvenog vijeća Hrvatskog instituta za povijest dr. sc. Marija Karbić, viša znanstvena suradnica Hrvatskog instituta za povijest dr. sc. Zdravka Jelaska Marijan, izvanredna profesorica Filozofskog fakulteta u Zagrebu dr. sc. Tatjana Pišković, viša savjetnica Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Sanja Galeković te drugi uzvanici.
Kliofest godišnja je manifestacija posvećena popularizaciji povijesne znanosti i srodnih struka. Prvi Kliofest održan je u Zagrebu 2014., a nazvan je tako prema grčkoj muzi Klio, zaštitnici povijesti.
Glavni organizatori festivala su Kliofest ? udruga za promicanje kulture povijesti, Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti, Društvo za hrvatsku povjesnicu, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu te Hrvatski državni arhiv.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
