na Trgu Tomaso Bembo
Premijera predstave Borisa Senkera u režiji Roberta Raponje
(Promo)
Sutra, u srijedu u 21 sat na Trgu Tomaso Bembo u Balama održat će se premijera predstave Borisa Senkera "Čemu služi deda?" u režiji Roberta Raponje. Autor glazbe je Massimo Brajković, a kostime je izradila Desanka Janković. Igraju Ana Lanšćak, Davor Tarbuk i Dominik Dolenc, a gitarist koji ovdje sudjeluje je Toni Cukon.
Vrijeme za plejkom
- Troje izvođača, jedna djevojka i dva mladića, glume troje unučadi jednoga dede, onoga iz naslova. Unuka je najmlađa. Ona je »prvašica«. Voli glumu, pjesmu i ples. Voli za svaku prigodu pa i za svaku ulogu izabrati prikladnu odjeću. Pazi na riječi. Ne voli da je bilo tko u bilo čemu prekida. Voli smijeh, poštovanje (uglavnom njezinih, ali ne isključivo) pravila, igru, ali i učenje, stjecanje novih vještina. Ne voli kad je bilo tko u bilo čemu bolji od nje, iznad nje, prije nje.
Srednji se unuk mora izboriti za svoje mjesto. Sestra je mlađa, no mora joj popuštati jer je stariji od nje. Brat je pak stariji od njega i ne može imati sve što i on jer je mlađi od njega. A sve to skupa čovjeku može dojaditi. Pa se buni. Pa se inati. Pa proturječi. Pa zahtijeva. Pa, prije svega, postane borac. Borac za svoja prava i svoje mjesto pod suncem – i svoje vrijeme za plejkom. Stariji je unuk već pomalo umoran od djetinjstva. On želi biti odrastao čovjek, ali to nitko ne shvaća. Bit će da je nekoć svima pokušao sve objasniti, ali sad je već umoran i od objašnjavanja i često djeluje duhom odsutno, ali sve zapaža. A deda? Gdje je tu deda? I čemu on služi?, navodi Boris Senker.
Produkciju potpisujeTeatar Fort Forno, Bale, Kulturno razvojni centar Općine Bilje, a producentice su Jasminka Mesarić i Ivana Plaščak.
Cijela priča
- I ova predstava, kao i gotovo sve predstave koje smo Robert Raponja i ja zajedno ostvarili od »Puliseja« 1998. godine u Istarskom narodnom kazalištu do »Sanjarove priče« 2023. u Kazalištu Požega, nastala je iz naših razgovora i dogovora. Ovaj put izravan su poticaj bile anegdote koje sam, kao i svaki djed, često pričao dvojici svojih unuka, trinaestogodišnjem Nikoli i desetogodišnjem Matiji, i jedinoj unuci, sedmogodišnjoj Bruni.
Nakon što se naslušao tih mojih prepričavanja njihovih dosjetki i mudrolija, kao i priča o njihovom odnosu sa mnom, Robert mi je predložio da napišem tekst o njih troje kao velikim, malim ljudima. Napisao sam ga, predao Robertu i njegovu timu i to je cijela priča. Dakako, treba itekako jasno i glasno reći jednu stvar: Ja nisam autor dijaloga koje troje glumaca izgovaraju. Autori su Bruna, Matija i Nikola. Ja sam zapisivač i, recimo tako, dramaturg. Istina, dramaturg koji si je u priređivanju teksta dopustio malo više slobode nego što je to poželjno, navodi Senker.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
