(Snimila Matea Čelebija)
Višeminutnim ovacijama publika je u Domu hrvatskih branitelja pozdravila nastup plesača u izvedbi koreo predstave "Moj Romeo i Julija". Koreografija je to koju je osmislio Marcello Algeri, uz sudjelovanje studenata Proballet Summer Dance Intensivea Pola 2025, Compagnie del Fiore. Na projektu je surađivao i Art dance, a sve se odvilo pod redateljskom palicom Sabrine Rinaldi.
Već se na samom početku moglo vidjeti oduševljenje publike, a kako je intenzitet izvedbi rastao, tako su i aplauzi postajali učestaliji. Najviše njih dobila je Giulia Malaspina u ulozi Julije, a istaknuli su se i vrsni plesači, redom Andrea Sparvieri u ulozi Romea, Nicola Torretti u ulozi Mercutia te Oscar Tornell koji je tumačio Tybalta.
(Snimila Matea Čelebija)
Motivacija ove predstave, prema ranije istaknutom, jest borba protiv svih oblika fizičkog i psihičkog nasilja te suprotstavljanje ratu. Sama je zapravo suita temeljena na Shakespeareovoj originalnoj priči. Cilj bio je predstave poslati poruku protiv nasilja i rata svih vrsta.
Ovakva izvedba predstave zapravo je suvremeni prikaz te, jedne od najpoznatijih ljubavnih priča na svijetu. Radnja je smještena u srce suvremene metropole u kojoj vladaju nasilje i negativna konkurencija, a obitelji Romea i Julije su oduvijek bile rivali i u ratu. Julija, koja polako shvaća da postoji svemir izvan njezina udobnog života, sve više osjeća težinu obiteljskih nametanja. Upoznaje Romea, a njihova ljubav počinje cvjetati, ugrožena zavišću i ogorčenjem članova njihove obitelji te Tybaltom, koji u Romeu vidi prijetnju, a na kraju umire. Nakon što su se tajno vjenčali, Romeo i Julija se još više zbližavaju, no Romeo je prisiljen pobjeći zbog smrti Tybalta.
(Snimila Matea Čelebija)
Julija uzima napitak koji izaziva dubok san, zbog čega izgleda mrtva. Kada Romeo stigne i pronađe je naizgled beživotnu, shrvan tugom, uzima smrtonosnu dozu otrova. Dok Romeovi posljednji dasi jenjavaju, Julija se budi iz dubokog sna i vidi svog voljenog kako umire u njezinom naručju.
Uznemirena gubitkom, i ona popije otrov te se pridružuje Romeu u smrti. Posljednja scena prikazuje dva nepomična tijela dok grad nastavlja živjeti i disati oko njih.
(Snimila Matea Čelebija)
Njihova tragična sudbina naglašava uzaludnost sukoba i mržnje, ali i ističe kako ljepota i umjetnost mogu nastati i iz boli i gubitka. U urbanom kontekstu, gdje kulturne razlike često stvaraju napetosti, žrtva Romea i Julije postaje snažna poruka nade i promjene.