Jubilarna, 25. sezona Kazališta Ulysses svečano je otvorena u petak navečer ispred Etnografskog muzeja autorskom predstavom "Majke" Kolektiva Igralke i Rajne Racz, a u koprodukciji Kolektiva Igralke, Kazališta Ulysses, Kuće Nahero i Maske Ljubljana.
Iako sezone ovoga teatra se velikim dijelom, barem što se premijera tiče, održavaju na Malom Brijunu, ove je godine, a što je izvrsno "leglo" obzirom na temu i koncepciju same predstave, sezona počela na Velikom Brijunu, ovom snažnom predstvom koja navodi na razmišljanje.
U ovoj bogatoj jubilarnoj sezoni, Ulysses širi svoje granice, tako da će, osim tradicionalne pozornice – Utvrde Minor na Malom Brijunu, predstave igrati i na Velikom Brijunu i to na dvije lokacije – Etnografskom muzeju i Ljetnom kinu, ali i u pulskom Malom rimskom kazalištu, gdje će 19. srpnja obilježiti svoj rođendan, a potom se tjedan kasnije predstaviti "Antigonom", koju je prije točno deset godina izveo na Malom Brijunu.
Vraćajući se na "Majke", same su autorice kazale da ovo nije predstava o majčinstvu. Ovo je predstava o odluci o majčinstvu. I upravo tako je to i bilo. To je predstava koja navodi na razmišljanje, na promišljanje, introspekciju, analizu, bez obzira bile majke, željele biti majke, a majčinstvo nije realizirano ili u kojoj god mogućoj situaciji se nalazile majke. Ili one koje to nisu. Koje (ne)žele to biti.
Koliko pitanja zašto netko ne želi biti majka je postalo dio svakodnevice, koliko smo puta čuli pitanja tipa: Pa toliko ste u braku, što čekate, zar ne želite ili ne možete imati djecu? Zašto nemate? Kada ćete već jednom? Je li je to trbuško", uz neizostavno lupkanje po trbušćiću itd itd. Sve to na jedan drukčiji način, otvarajući ujedno i nova pitanja, predstavlja ova predstava, zanimljivo, ne ostavljajući nikoga ravnodušnim.
Autorice iz Kolektiva Igralke nalaze se u (srednjim) tridesetim godinama i osjećaju da im ističe vrijeme za odluku o majčinstvu. Osjećaju se kao prva generacija žena u svojim obiteljima koje zaista imaju slobodu odabira o ovom pitanju; financijski su neovisne, za razliku od svojih baka, a bivanje majkom više se ne podrazumijeva kao što je to bilo kod njihovih majki.
Krenuvši od svojih osobnih iskustava, tragale su za ovom temom u umjetnosti, teoriji i povijesti, a najvrjednijom literaturom pokazali su se intervjui koji su za predstavu provedeni s nizom žena koje su se javile na javni poziv.
Upravo to je okosnica predstave, ta svojevrsna ženska trilogija nakon predstava "Bakice" i "Cure" (režija Tjaša Črnigoj). Autorice zahvaljuju svim ženama koje su se odazvale na njihov poziv, kao i studenticama Odsjeka za kulturalne studije te njihovoj mentorici, asistentici Dunji Matić Benčić, koje su provele intervjue s njima.
Kolektiv Igralke čine četiri prijateljice i diplomantice studija Gluma i mediji Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci u klasi Rade Šerbedžije i Lenke Udovički: Sendi Bakotić, Ana Marija Brđanović, Anja Sabol i Vanda Velagić. Ove glumice imaju pozadinu završenih fakulteta socijalne antropologije i menadžmenta u kulturi, komparativne književnosti i rusistike te logopedije, a od 2019. s bazom u Rijeci provode vlastite projekte kao autorice i producentice.
Rajna Racz završila je diplomski studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu te kazališne i radijske režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a trenutno je na poslijediplomskom studiju znanosti o književnosti, teatrologije i dramatologije, filmologije, muzikologije i studija kulture.
Bila je asistentica režije na brojnim predstavama. Zadnjih godina značajni projekti su joj autorski glazbeni performans Ptice-špijuni (2025.), Predstava koju želimo gledati (2024.) u koprodukciji Kuće Nahero, Empiria teatra i Aplauz teatra, Yerma (2023.)... Prije nekoliko godina osniva umjetničku organizaciju Kuća Nahero s Marinom Živkovićem i Tarom Beatom Racz.
Autorice teksta su Sendi Bakotić, Ana Marija Brđanović, Maja Ležaić, Rajna Racz, Anja Sabol, Vanda Velagić, a izvođačice Sendi Bakotić, Ana Marija Brđanović, Anja Sabol i Vanda Velagić te Klara Kovačić kao alternacija.
Dramaturginja je Maja Ležaić, a suradnica za scenski pokret Mila Čuljak.
Scenografkinje i kostimografkinje su Paola Lugarić Benzia i Tanja Blašković, a skladatelj i tonski tehničar Marin Živković. Oblikovatelj svjetla i tehnički voditelj je Marin Lukanović, a intervjue su provodile studentice Odsjeka za kulturalne studije FFRI: Mia Lukić, Lara Krsmanović, Hana Krsmanović, Lisa Ivanić, Ivana Gubo, Aurora Vivoda, Nina Blažević, Dorotea Zwingl Mikler i Tara Savić. Mentorica je Dunja Matić Benčić, a dizajner vizuala Oleg Morović.