Međunarodni festival komornog teatra Zlatni lav došao je do 26. izdanja koje će se u Umagu održati od 23. do 29. lipnja. Tema je ove godine "Igra staklenih perli", naziv inspiriran istoimenim romanom Hermanna Hessea, slično kao što su se prošle godine nadahnuli Šenoinim "Zlatarovim zlatom", no što se sve priprema i kako je bilo organizirati ovogodišnje izdanje festivala ispričao nam je njegov osnivač i umjetnički ravnatelj Damir Zlatar Frey.

Sve se mijenja

Kako je ove godine bilo organizirati Zlatni lav, što je bilo najlakše, a gdje su se pojavile poteškoće, ako ih je bilo?

- Zlatni lav je kroz 25 godina postao stabilno i međunarodno relevantno kazališno uporište Istre na njenom krajnjem sjeveru, ali i republike Hrvatske na njenom zapadu, festival koji njeguje najviše estetske i umjetničke kazališne standarde. No, organizacija festivala je iz desetljeća u desetljeće sve teža. Troškovi su enormno porasli – od administrativne i tehničke podrške do smještaja i prijevoza umjetničkih ansambala – a javna sredstva ostala su na razini od prije deset godina, bez povećanja sredstava sufinanciranja u vremenu promjene valute, inflacije, poskupljenja i stalnih novih financijskih izazova što radi veliki pritisak na ljude u organizacijskom timu. Zbog financijskih ograničenja organizatori festivala već niz godina suočeni su s izuzetnim organizacijskim pritiskom, a financije rezultiraju i minimalnim izvedbama festivala. Unatoč našem trudu, trenutna situacija prijeti opstanku festivala.

Damir Zlatar Frey i glumci Dramskog studija Umag - Luana Kličić, Goran Jurica i Milica Marković (Snimio Marko Fereni Frey)

Festivalska koncepcija u tri desetljeća uspješne festivalske organizacije, proširuje se i internacionalizira. Takav razvoj je nužno doveo do usložnjavanja produkcijskih zadataka i poslova pretvorivši Međunarodni festival komornoga teatra Zlatni lav u složen program koji u sebi obuhvaća čitav niz projektnih sastavnica od kojih je svaka za sebe realizacijski zahtjevna, a zajedno čine organičku cjelinu. Taj dio tereta nosi producent festivala Marko Fereni Frey, koji je oko sebe okupio neveliku, ali efikasnu i kompetentnu skupinu profesionalnih suradnika, partnerskih organizacija i sponzora, te ostvario uzorni festivalski programski menadžment na kakvome bi mu mogli pozavidjeti i mnogi slavni svjetski festivali koji raspolažu mnogo većom infrastrukturnom mrežom, golemim brojem suradnika i osiguranom financijskom potporom.

Ono što posebno želim istaknuti jest da Zlatni lav nikad nije bio festival masovne zabave. On postoji kako bi razvijao publiku, provocirao mišljenje i stvarao kulturnu vrijednost – dugoročno, sustavno i odgovorno. Takav program traži i zaslužuje podršku koja prepoznaje razliku između komercijalne ponude i umjetničke izvrsnosti.

Žalosti me što nositelji kulturne politike i dalje ne vrednuju važnost ovakvih inicijativa. Umjetnost koja nije komercijalna ne smije biti ignorirana samo zato što ne puni trgove i ne podilazi tržištu. Ona gradi identitet, kritičku svijest i povezuje zajednicu, pogotovo u pograničnim sredinama poput Umaga, grada susreta i suživota više kultura, te kao takva zaslužuje sustavnu državnu, županijsku i gradsku podršku koja cijeni dugoročnu kulturnu vrijednost, a ne prolazne trendove i vrijeme je da se ta uloga jasno prepozna i u sustavu javnog financiranja.

Tko sve dolazi na pozornicu i što publiku čeka?

- Ovogodišnji Zlatni lav u Umagu otvara se kazališnim kaleidoskopom gdje svaka predstava zarezuje dublje od puke forme. Poezija identiteta i hrabrost autentičnosti briljantno pulsiraju u predstavi "I Cyrano i djevojčica" zagrebačkog Teatra Poco Loco – topla i duhovita oda prihvaćanju sebe.

ZaTraCaRaMa iz Trsta kroz monokomediju "Ja, Tata" nudi emotivno rollercoaster iskustvo roditeljstva – jednako urnebesno koliko i potresno. S druge strane spektra stoji "Ribe" pečuškog Hrvatskog kazališta – mračna, britka dekonstrukcija kapitalističkih odnosa moći, gdje se akvarij pretvara u bojno polje ambicija.

Damir Zlatar Frey (Snimio Marko Fereni Frey)

Rok Kravanja u "Slovenskoj transverzali" hoda po rubu performansa i ispovijesti, osvajajući vrhove osobnog i kolektivnog kroz duhovitu i dirljivu introspekciju.

Predstava "Bili smo" vinkovačkog kazališta probada srž izgubljene ljubavi i konflikta između ideala i oprosta, dok koparska inscenacija "Indijanac hoće u Bronx" nudi brutalni realizam o posljedicama ksenofobije i institucionalnog sloma u Americi 1960-ih, prateći mlade nasilnike čije je odrastanje obilježilo društveno zatajivanje institucija — priču koja i danas odjekuje u našem društvu.

Festival zaokružuju "Krijesnice" umaške Koreodrame Histriane – nježna, tjeskobna priča o obiteljskim traumama i djetinjstvu koje nikada ne nestaje.

Zlatni lav ove godine nije samo festival – to je emocionalni zemljovid suvremenog čovjeka. Gledajte ga otvorena srca.

Na koji način ste radili selekciju ovogodišnjeg programa?

- Sve se mijenja, život, društvo, tehnologija i umjetnost pogotovo je to vidljivo u izvedbenim umjetnostima od muzike plesa do dramskog kazališta. Lucidnost jednog festivalskog koncepta se kaže upravo u prepoznavanju trendova onoga što je najrafiniranije. Zlatni lav je u svojoj prošlosti premijerno nudio one koji su bili u dolasku, a danas su zauzeli vodeće pozicije kazališta… bilo da je riječ o dramskim piscima, redateljima ili glumcima. S općim stanjem u društva teško se je nadati nekim avangardnim pomacima ili događajima u kazališnom stvaralaštvu. Ekonomska situacija je takva da rijetko tko stimulira nove smjerove ili istraživačka kazališta. Danas je kazalište konzervativno i dobro i na žalost to mu je dosta. Nekad su kazališta od ministarstva dobivala stimulans za gostovanja na neprofitnim festivalskim pozornicama. Odjednom smo puni komercijalnih kazališta koja bi se po mom dubokom uvjerenju trebala financirati sama od sebe, naslovi njihovih predstava i govore o kakvoj "umjetnosti" je tu riječ. Umjetničkih kazališta je strašno malo i ona se nalaze na rubu preživljavanja pa sve skupa djeluje da nema publike za istinska umjetnička propitivanja što naravno nije točno.

Postoji li nešto što biste istaknuli od programa?

- Moram priznati da mi je teško istaknuti samo jednu predstavu iz programa jer sam se izuzetno trudio u selekciji repertoara. Ovako dobre i umjetnički snažne predstave teško ćete sresti na bilo kojem našem festivalu. Namjera mi je bila obuhvatiti raznolike glasove i iskustva – uključujući predstave koje tematiziraju LGBTQ+ iskustvo mladih, borbu s fizičkom i mentalnom izdržljivošću, mobing i psihološko nasilje, rasizam, otuđenost i nasilje u urbanom društvu, kao i osobne i ideološke konflikte dvoje ljubavnika. Među odabranima je i snažna predstava o muškarcu koji postaje otac i pokušava shvatiti što to uistinu znači. Svaka od njih predstavlja važan isječak stvarnosti – njezinu bol, ljepotu i apsurd – povezuje ih nit duboke senzibilnosti kojom nam slikaju posljedice intimnih i društvenih nerazumijevanja – nerazumnog i primitivnog otklona društvenih okolina koji rezultira najdramatičnijim buntovima i pucanjima duša pojedinaca i grupa, a koje u današnjem vremenu nažalost prepoznajemo i kao krvave osvete. i zato zaslužuju biti viđene.

Uklopljiva i svevremenska

Kao temu ste ove godine odabrali "Igru staklenih perli", definitivno najkompleksnije djelo Hermanna Hessea. Na koji način se teme tog romana uklapaju i koncept festivala i samih predstava?

- Jednostavno jer je ukopljiva i svevremenska, jer je dovršena i otvorena, jer predstavlja višu razinu komunikacije, jer je srodna sa vibracijama svakog istinskog kazališnog istražitelja. I na koncu jer je bliska sa suštinom kreacije hrabrosti i nepokorivosti kao i svi umjetnici koji će se ove godine pojaviti na festivalskoj pozornici iznoseći svoj umjetnički i istraživački nemir unutar dramskog teksta, novog režijskog koncepta i interpretativnih rješenja.

Kraj "Igre staklenih perli" može se interpretirati kao tužan, ali i kao oslobađajući, ovisno o perspektivi. Kako ga vi vidite?

- Taj kraj za mene je upravo ono što i kazalište često jest – istodobno i oproštaj i proboj. Priča je smještena u budućnost, u prostor koji nije stvaran, ali itekako poznat onima koji se bave stvaralaštvom – Kastalija, kao simbol duhovne izolacije, intelektualne čistoće, ali i svojevrsnog bijega od svijeta. U tom prostoru, mladost se podvrgava dubokoj disciplini umjetnosti i filozofije, gdje vrhunac njihova traganja postaje Igra staklenim perlama – metafora univerzalnog jezika koji povezuje glazbu, znanost, poeziju i duhovnost.

Ne opisuje se precizno kako igra izgleda, ali nije ni potrebno – ona djeluje kao misaoni, gotovo mistični instrument kojim se izražava sve ono što nas nadilazi. Ona je više od igre – ona je čin spoznaje, harmonije i ljepote.

Knecht, glavni lik, nije samo sudionik tog sustava – on je i njegov kritičar. Njegov život je unutarnja borba između svijeta ideja i stvarnog života. Kraj romana, njegova smrt, za mene je emancipacija – trenutak u kojem izlazi iz uloge, iz sistema, iz zatvorenog kruga i ulazi u nešto što nije više podložno pravilima ni forme ni institucije. Taj čin vidim kao čin oslobođenja, a ne tragediju.

Na isti način i ovogodišnje predstave dodiruju velike teme – što je znanje, što ljepota, čemu služi istina? Kazalište danas, poput Hesseove igre, postaje prostor gdje se ta pitanja ne samo postavljaju, nego i žive – kroz tijelo, dah, tišinu i govor. I ako nas umjetnost može nečemu približiti, onda je to upravo ta vrsta unutarnje slobode.

Vidite li u tom kontekstu i nastavak Zlatnog lava? Bi li se kraj Hesseovog romana – koliko god da to zvuči nategnuto – mogao upotrijebiti i kao metafora za ovo što radite u Umagu?

- Apsolutno. U Umagu smo, uz Međunarodni festival komornog teatra Zlatni lav Umag, uz podršku Grada Umaga, prije pet godina pokrenuli Dramski studio Umag – projekt koji je proizašao iz mog osobnog profesionalnog kazališnog iskustva i unutarnje potrebe da se znanje prenosi izvan ustaljenih okvira.

Vizual 26. festivala

Polaznici tog studija, Luana Kličić, Goran Jurica i Milica Marković uče iz baza koje se rijetko nalaze na programima državnih akademija – to su znanja koja se tiču dubinske analize, fizičkog kazališta, duhovne pripreme, unutarnje etike glumačkog poziva. To bi značilo da polaznici svoje znanje crpe iz baza koje su rijetko na programima državnih kazališnih visokih škola. Riječ je o profilima glumaca čija se baza temelji na tehnikama Rudolfa Labana koje se bave disanjem, tijelom i prostorom što je centralno zanimanje svakog živog kazališnog ustrojstva te praktikumima igre koja izlazi iz fantastičnih škola glumačkog tehnika Tadeusa Kantora i fenomenima ciklusa Jacquesa Lecoqa. Naš studio je otvoren svima koji danas žele i mogu svojim iskustvo unaprijediti i oplemeniti istraživačko kazalište pa u tom smislu ugošćujemo predavače iz zemlje i Europe. Nije tajna da se u naše redove sve češće u vidu vikend seminara uključuju umjetnici plesači i glumci iz Ljubljane, Trsta, Kopra, Maribora i Zagreba… mogu najaviti da u mjesecu rujnu otvaramo i Umaško Malo kazalište u prostoru dramskog studija koje će od jeseni do proljeća građanima Umaga, Buja, Novigrada, kao i Pirana i Kopra nuditi niz predstava vlastite proizvodnje kao i komorne projekte iz drugih sredina. Želja nam je publici u vrijeme kad po našim krajevima kruže svakakvi komercijalni projekti jeftine zabave i trećerazrednih glumačkih ostvarenja ponuditi stalno prisustvo kazališnih projekata visokih umjetničkih dometa. Naravno da se ovdje radi o tome kako nam je velika želja podići i afirmirati svijest građana da je naša kultura jedino što je istinski naše, da nas kulturni projekti obogaćuju i zapisuju u povijest kao vrlo kreativan narod. Naša kultura i naš angažman u kreativnim umjetničkim procesima su jedino što će ostati iza nas kao živi svjedoci generacija koje su gradile i postavljale kazališta, i osim toga dokazano je da istinska umjetnost iscjeljuje,da je lijek za dušu u ovo ludo vrijeme koje sije strah oko sebe.

Vrijeme izdaja, osuda i osveta

Kakva je danas sudbina intelektualaca u odnosu na prije 80 godina kada je knjiga objavljena? Tada je bio rat, a sada se novi veliki rat stalno naslućuje.

- Za ljude koje nazivate intelektualcima a i sve druge je najvažnije da se ne ni zbog čega ne prestanu igrati "Igre staklenih perli", da tu igru prenose na svoju djecu i okolinu.

Čini mi se da je uloga intelektualca da bude neko svjetlo koje gori kada sve ostalo utone u mrak?

- Da postane Baklja, slažem se s vama.

Kako vidite budućnost eksperimentalnog kazališta u regiji i njegovu ulogu u suvremenoj umjetnosti?

- Suvremeno kazalište treba i suvremeno društvo u kojem će se roditi i razvijati. Društva trebaju voditi samo oni koji su svjesni kako je važno ulagati u kulturu svakog pojedinog sela, svakog grada u našoj domovini. Ne priznajem zaprašenu mrtvu umjetnost, državnu umjetnost koju proizvode miljenici vodećih političkih struktura. Politike su najveći neprijatelji umjetnosti jer hrane umjetnosti koje pasu po livadama sočnu travu da bi onda glasno pjevali pod dirigentskim palicama prehrambenih politika "Usta moja hvalite me!"

Ove godine izlazi i vaš peti roman. Kada ga možemo očekivati u knjižarama i kojom temom (ili temama) ste se ovaj put pozabavili?

- "Lorca kod: triptih o ljubavi i izdaji", moj peti roman razotkriva mučeničku smrt Federica Garcije Lorce. Govori o tome kako još uvijek nismo mrtvi ako umremo, i kako zapravo sami biramo put vlastitog križa! Kako nam nitko ne može uzeti život pa onda kasnije reći da mu je žao i tražiti da ga primiš nazad. Kako ne postoji ni jedna jama na svijetu u koju nas netko može pokopati protivno našoj želji za životom. Roman govori i o raskošnim ljubavnim odnosima Federica i njegovih izabranika, vremenu izdaja, osuda i osveta!… Opisuje moje susrete sa najosjećajnijim pjesnikom svijeta i njegovu igru sa istražiteljima koji mu nikako već više od jednog stoljeća ne mogu pronaći grob. Govori o muci kroz koju prolaze drugačiji, ljudima mrski, a Bogu dragi ljudi. Knjiga će se u izdanju Zagrebačke Frakture naći u knjižarama diljem zemlje sredinom ljeta a promocije slijede od sredine rujna na dalje.

Je li lakše pisati, režirati ili organizirati (ovakav festival)?

- Lijepo je naučiti IGRU. Onda sve izgubi TEŽINU i ima smisla kao pisanje, režiranje i organiziranje Kastalije….