Sažet kompendijski pregled
Na blagdan svetih Petra i Pavla predstavljena monografija "Sveti Petar u Šumi u prošlosti i sadašnjosti" Josipa Šiklića i Marija Bratulića
(Općina Sveti Petar u Šumi)
Monografija "Sveti Petar u Šumi u prošlosti i sadašnjosti" čiji su autori Josip Šiklić i Mario Bratulić, predstavljena je u organizaciji Općine Sveti Petar u Šumi i Katedre Čakavskog sabora Žminj, u Klaustru pavlinskog samostana na sam dan Općine Sveti Petar u Šumi, na blagdan svetih Petra i Pavla.
O knjizi je uvodno, u ulozi jednog od recenzenata govorio akademik Robert Matijašić koji je naglasio kako je rukopis strukturiran na način uobičajen za monografije toga tipa, te obuhvaća poglavlja o povijesti, stanovništvu, baštini te o manifestacijama. U povijesnom pregledu, najveći naglasak je na srednjovjekovnom razdoblju kad se naselje oblikuje oko samostanske zajednice koja se prvi put spominje u 12. stoljeću. Tekst monografije, ocijenio je Matijašić, predstavlja zaokruženo djelo o prošlosti i sadašnjosti Sv. Petra u Šumi, o naselju i općini.
- Glavnina identiteta mjesta i danas je povezana s postojanjem samostana, kojega spominju ranonovovjekovni historiografi poput Tomasinija, Petronija i Valvasora. Povijest stanovništva Sv. Petra u Šumi predstavljena je kroz demografske tablice prema popisima od sredine 19. stoljeća, pored malobrojnih podataka o ranijim demografskim kretanjima. Zanimljivo je uključivanje popisa obiteljskih nadimaka, što je seoskim sredinama i danas važan čimbenik identifikacije pojedinaca i obiteljskih grana, pogotovo kad je fond prezimena razmjerno ograničen, te nije dovoljan za sigurno prepoznavanje, naglasio je Matijašić.
Posebno je važna crkva sv. Petra i Pavla, odnosno samostanski sklop, te crkva sv. Roka, danas grobljanska, čemu je posvećeno puno prostora, jer po bogatstvu detalja njihov značaj u povijesti umjetnosti daleko nadilazi mjesne okvire. Povijesti duhovnog života pripada i poglavlje o supetarskoj župi i župnicima, manifestaciji Maša po starinski, te djelovanju crkvenog zbora i dječjeg zbora. Ovdje pripadaju i teme o kapelicama, fizičkim spomenicima pučke pobožnosti u krajoliku, uz putove ili na raskrižjima, o supetarskoj "kalvariji" i o nedavno otvorenoj pobožnoj stazi "Križni put oca Danijela Hekića".
Posebno mjesto zauzima etnografska baština, koja je zastupljena izborom narodnih pjesama koje je sredinom 19. stoljeća zabilježio Josip Bratulić, a objavio Stanko Vraz u časopisu Kolo (1843.), poslovicama koje je prikupio i objavio Liberat Sloković početkom 20. stoljeća, toponimima, koji su istovremeno etnografska, jezična i povijesna baština. Za tekst ove monografije iskorišteni su kraći tekstovi i drugih autora, Davora Šišovića, Justa Ivetca, Viktora Prenca, Ivanke Jop. Posljednje poglavlje posvećeno je suvremenosti, odnosno aktivnostima na jačanju identiteta i gospodarstva, a tema su općinske manifestacije, koje su usredotočene na proizvodnju i predstavljanje kobasica kao tradicijskog proizvoda, po čemu je Općina Sv. Petar u Šumi postala poznata posljednjih desetljeća.
- Tiskana u nakladi od 600 primjeraka, većeg formata, na 160 stranica, knjiga obogaćena vrlo uspjelim i kvalitetnim slikovnim prilozima, kroz 11 poglavlja opisuje glavne kulturno-povijesne znamenitosti po kojima je mjesto danas poznato, ocijenio je prof. dr. sc. Slaven Bertoša, koji je također govorio u ulozi jednog od recenzenta.
Pišući o povijesnim fragmentima, naglasio je Bertoša, autori navode činjenicu da se Sv. Petar u Šumi sastoji od 27 razasutih zaselaka, okupljenih oko samostana koji se u latinskim dokumentima naziva Monasterium Sancti Petri in Sylvis. No, nekad oko crkve i samostana nije bilo kuća jer se željelo sačuvati mir za redovnike. Osnivači samostana bili su benediktinci, a prvi pisani spomen o njemu potječe iz XII. stoljeća. Nije zabilježeno kada su se benediktinci iselili. Kao razlog spominje se kuga u XV. stoljeću, iako je zdanje vjerojatnije napušteno zbog nedostatka samostanskog podmlatka. Kako god, 1459. godine car Fridrik III. predao ga je pavlinima iz samostana sv. Marije na Čepićkom jezeru. U XVIII. stoljeću u samostanu je djelovala ljekarna jer su se pavlini bavili liječenjem, vjerojatno biljem iz tamošnjeg vrta. Habsburški car Josip II. zabranio je 1782. godine djelovanje reda pa se samostanska dobra prodaju na dražbi. Sredinom XX. stoljeća zdanje je već bilo znatno propalo, sve dok 1993. u njega nisu došli pavlini iz Poljske i udahnuli mu novi život.
U poglavlju o stanovništvu općine autori ističu da je Sv. Petar u Šumi 1812. godine imao 680 žitelja, a prema prvom modernom popisu, onom habsburškom iz 1857. godine, bilo ih je 847. Maksimalan broj žitelja u svojoj povijesti mjesto je imalo 1910. godine: bilo ih je 1.217. Zanimljiv je bio popis žitelja iz 1971. godine: tada je bilo gotovo 100 posto Hrvata. Prema podacima iz Cadastre national, 1945. godine tri najčešća supetarska prezimena bila su Banovac, Bratulić i Turčinović, dok su 2001. godine to bila prezimena Pamić, Banovac i Turčinović.
U idućem je bloku teksta, naglasio je Bertoša, riječ o poznatim i nepoznatim Supetarcima te njihovim kratkim životopisima. Nabrojeni su: sveučilišni profesor i akademik Josip Bratulić, svećenik i melograf Josip Bratulić (XIX. st.), zagrebački biskup Šimun Bratulić (XVI.-XVIII. st.), knjižničarka Marija Cetina rođ. Kopitar, franjevac Barnaba Josip Hekić, svećenik i narodnjak Liberat Sloković, teološki pisac i nakladnik Josip Turčinović, učiteljica Marija Zidarić, agronom Vjekoslav Zidarić, franjevac Franjo Aleksandar Zović te svećenik Josip Zović. Radi se osobama koje su rođenjem ili djelovanjem bile vezane za Sv. Petar u Šumi.
Navodeći obrazovne ustanove, autori spominju podatak da je 1857. godine, u zgradi današnje općine, otvorena pučka škola, a 1909. godine izgrađena je nova školska zgrada. Od 1883. kao nastavni je jezik uveden hrvatski, a talijanski je opstao kao nastavni predmet. S dolaskom fašista na vlast hrvatska se škola zatvara i uvodi se nastava na talijanskom jeziku. Nakon Drugog svjetskog rata hrvatska se škola vraća, a 2003. godine otvorena je preuređena i dograđena školska zgrada. U sklopu Hrvatskog narodnog preporoda u Istri, u Sv. Petru u Šumi 1889. godine otvorena je hrvatska čitaonica.
U poglavlju o kulturno-povijesnom nasljeđu supetarskog komuna, autori spominju Supetarski ulomak, kameni natpis pisan glagoljicom, otkriven 1986. godine u zidu pavlinskog samostana. Ističu činjenicu da je obnova crkve trajala od dolaska pavlina 1460. godine pa sve do ukinuća reda 1782. godine. Oprema samostanske crkve visoke je umjetničke vrijednosti. Posebice je važna crkva sv. Roka na groblju, koja je do 1783. bila župna.
U poglavlju o supetarskoj župi i njezinim župnicima donesen je njihov popis od XVII. stoljeća do danas. Opisana je Maša po starinski, manifestacija nacionalne smotre glagoljaškog i starocrkvenog pučkog pjevanja koja se održava od 2008. godine, a nastoji afirmirati taj oblik tradicijske glazbe koji je kod nas jedan od najstarijih u Europi.
Općinske manifestacije, istaknuo je Bertoša, vezane su uglavnom za Sv. Petar u Šumi kao zavičaj kobasica. Radi se o tradiciji iz XVII. stoljeća kada su redovnici proizvodili kobasice. Prema sačuvanom receptu, samostanska kobasica imala je 40 posto svinjetine, 30 posto ovčetine i 30 posto govedine, a sušila se u lišijerama. U mjestu danas postoji čak 6 registriranih proizvođača kobasica, a među manifestacijama održava se Međunarodni sajam S klobasicom u Europu".
- Autori monografije, ukazujući na temeljna geografska, povijesna, etnološka, antropološka i druga obilježja Sv. Petra u Šumi, skladno su ih uklopili u povijesni kontekst, osvrćući se na najznačajnije znamenitosti te dokazujući kako izvrsno poznaju problematiku o kojoj pišu. Knjiga je jednako namijenjena znanstvenicima-istraživačima, kao i najširoj čitateljskoj publici, ljubiteljima naše zavičajne povijesti. Ovaj sažet kompendijski pregled prošlosti i sadašnjosti, sastavljen je profesionalnim znanjem i iskustvom profesora Josipa Šiklića i dr. sc. Marija Bratulića te predstavlja važan doprinos korpusu već postojećih zavičajnih monografija o istarskim mjestima, ocijenio je Bertoša.
O knjizi su govorili i autor Mario Bratulić te u ulozi autora i urednika Josip Šiklić, potom i tehnički urednik David Ivić, dok je lektorica Martina Šajina Ivetić pročitala dio teksta koji se odnosi na klaustar.
U programu su sudjelovali učenici Područne škole Sv. Petar u Šumi, mladi pjesnici čije su pjesme pohvaljene te objavljene u zbirci "Kako ča zvoni va Žminje 2025.", Laura Golub, Ana Pilat i Vito Pamić, te učenici koji su na ovogodišnjem Saboru čakavskog pjesništva u Žminju, u kategoriji recitatora, nagrađeni i pohvaljeni, Leon Damijanić, Nora Dermit i Petra Turčinović. U glazbenom dijelu programa nastupio je Bruno Krajcar.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
