Nekonvencionalan pristup
Ugo Korani: Premijera "Samo kraj svijeta" u INK-u – glumačka transformacija u novoj pulskoj koprodukciji
(Snimila Jelena Janković)
Ugo Korani, pulski glumac sa zagrebačkom adresom glumi u predstavi Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula u produkciji s Zagrebačkim kazalištem mladih "Samo kraj svijeta".
Uspješan je to period za Uga, koji je i nominiran za najbolja glumačka ostvarenja u lutkarskim predstavama ili predstavama za djecu i mlade - muška uloga, za predstavu "Euforija" Saše Božića u režiji Ksenije Zec i produkciji Zagrebačkog kazališta mladih.
Više dramski nego fizički
Kada smo zadnji put razgovarali, bili ste na početcima Vašeg angažmana u ZKM-u i bilo je još razdoblje epidemioloških mjera, doduše pri kraju. Od tada je Vaša karijera krenula uzlaznom putanjom uz brojne nagrade i priznanja. Sada ponovno, nakon nešto više od godinu dana, glumite u pulskoj kazališnoj kući i to u suradnji Vašeg matičnog kazališta i pulske kazališne kuće. Velika je to stvar za jednoga glumca.
- Velika stvar za glumca je ponovni rad s Matijom Ferlinom, a koprodukcija ZKM-a i INK-a samo je dodatni plus. Ta dva kazališta jedine su institucije u Hrvatskoj koje njeguju nekonvencionalan pristup kazalištu. ZKM-u je to usađeno u njegov DNK, a INK to postaje dolaskom Matije Ferlina na mjesto umjetničkog ravnatelja. Nadam se da će biti dovoljno pameti da se takvo blago njeguje i sačuva.
Zasigurno je bilo zahtjevno glumiti u ovome djelu koje istražuje umjetničke mogućnosti izvedbene transpozicije.
- Zapravo nije zahtjevno. Kada preko puta sebe imaš redatelja kao što je Matija, stvari nisu zahtjevne nego zabavne i inspirativne. Matija nam je (p)ostavio okvir unutar kojeg se možemo igrati, istraživati i stvarati. Za glumca ne postoji idealnija situacija.
Predstavite nam pobliže Vašu ulogu.
- Ne mogu to napraviti. Uloge i odnosi preko kojih se one ostvaruju u ovoj predstavi su kompleksniji od nekoliko biografskih crtica koje same za sebe ne govore ništa. U smislu komada, riječ je o drami koja govori o samoći i nemogućnosti komunikacije. Drama kao da je neki daleki odjek predstave "Majka i dijete" koju smo prije godinu dana postavili u INK.
U ovoj predstavi su i tijelo i govor vrlo važne komponente koje se nadopunjavaju, još snažnije nego uobičajeno.
- Tijelo i govor samo su dva izražajna aparata koje u scenskom smislu vrijede isto. Nekada odnos dva tijela u prostoru govori puno više od riječi koje su (ne)izgovorene. Još je Brecht rekao da bi odnosi trebali biti tjelesno postavljeni tako da bi morali biti jasni bez da glumci izgovaraju tekst.
Glumite u vrlo različitim ulogama - od klasika svjetske književnosti do suvremenih teatarskih djela i duodrama. Kako se uspijevate prebaciti tako uspješno iz uloge u ulogu?
- O tome prebacujem li se uspješno iz uloge u ulogu neka sude drugi, ja se samo trudim što bolje raditi svoj posao jer ovo što ste opisali je zapravo posao glumca. Ne vidim razliku. Svaki od ovih "žanrova" koje ste nabrojali imaju neka svoja pravila koja u principu odredi redatelj. Prvo slušam njega, pa sebe i onda to sve zaboravim i počnem slušati partnera. Tako otprilike izgleda moj proces.
Kako se pripremate za djela, poput ovog posljednjeg, koja imaju elemente s naglaskom na tjelesnost i fizički teatar?
- Mislim da je "Samo kraj svijeta" više dramski nego fizički teatar.
Jedan ste od rijetkih mladih glumaca koji nije prisutan na društvenim mrežama, gdje se po nekima "odvija svijet". Kakav je Vaš odnos prema svemu tome?
- Nemam odnos prema tome. Neki imaju društvene mreže, neki nemaju. Ja spadam u ove druge i to je sve.
Kazališna karta
Razlika između zagrebačke i pulske publike?
- Moje skromno iskustvo s pulskom publikom govori da razlike ne postoje. Važno je reći da su Puležani u zadnjih godinu i pol imali priliku gledati neke predstave koje se ne mogu vidjeti u Zagrebu. INK se kao umjetnički relevantno, hrabro i suvremeno kazalište upisalo u kazališnu kartu Hrvatske i regije. Ja na tome mogu samo čestitati.
Koja Vas je uloga najviše obilježila?
- Mislim da su me najviše obilježili neki od redatelja s kojima sam radio. To su Matija Ferlin, Oliver Frljić i Bobo Jelčić.
Postoji li neka uloga koju biste htjeli utjeloviti?
- Ne razmišljam na takav način. Od uloge važniji su mi ljudi s kojima radim. Recimo sve bih opet ponovio sa svakim od ljudi koji su sudjelovali u stvaranju predstave "Samo kraj svijeta".
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
}
