Kino Valli

U sklopu pulskog filmskog festivala prikazani "Do ludila" i "Paviljon 6"

| Autor: Vanesa Begić
(Promo)

(Promo)


Prije samoga službenog početka 72. Pulskog filmskog festivala u kinu Valli u srijedu navečer prikazan je film »Do ludila« (u originalu »Follemente«) Paola Genovesija. O filmu su talijanski kritičari imali podijeljene kritike, no praktički do zadnjeg mjesta ispunjeno kino Valli i više je nego dobro prihvatilo to ostvarenje, koje navodi na smijeh, ali i na promišljanje. Glume Pilar Fogliati, Edoardo Leo, Emanuela Fanelli, Maria Chiara Giannetta.

Ljubavna razočaranja

Nakon što su se upoznali u baru, Piero i Lara dogovaraju svoj prvi sastanak, i to kod nje doma, a ne negdje vani. Oboje žele ponovo doživjeti ljubav i nešto više od susreta, ali ne žele si to priznati. Lara je tridesetpetogodišnja restauratorica namještaja koja je imala ljubavne priče bez budućnosti, dok je Piero koju godinu stariji srednjoškolski profesor te ima nekoliko ljubavnih razočaranja.

Ono što je u ovome filmu specifično, a što su komentirale i mnoge gledateljice prilikom izlaska iz dvorane, su »osobine« i »likovi« koji žive u nama (svima ili ne baš), naši alter-ego(i), ono što Pirandello naziva višestrukosti ljudske ličnosti, odnosno svi smo mi jedan, nijedan, sto tisuća. Ili tek nešto manje. Kakogod.

Piero slijedi upute racionalnog Profesora, posve posebnog i romantičnog Romea, strastvenog i sugestivno nadahnutog Erosa, dakako uz cinizam Valiuma. Lara se pak u cijeloj toj priči vodi nepopustljivom Alfom, zavodljivom Trilli, jednom posve razuzdanom Scheggijom i vječno sanjalicom, romantičnom Giuliettom.

Večer počinje dobro, a nastavlja se u fazama gdje dominiraju one nijanse emocija između nelagode, svojevrsnih lapsusa/omaški i nezgoda. Da večer (ne) bude savršena, pobrinuli su se pozivi njegove kćerke, iz čega proizlazi da je imao ženu, razvod, te kćerku u zajedničkom skrbništvu, a Lara prima iznenadnu posjetu svog bivšeg, oženjenog muškarca kojem je bila ljubavnica, a koji joj poklanja prsten. Hoće li tu biti happy end? Kraj nagovještava to na neki način, ali nećemo previše odati o fabuli.

Kako navodi talijanski tisak, o filmu o raznim osobnostima koje se razvijaju u ljudskom umu i vode osobu u određenim trenucima, Genovese je rekao da je ideju dobio 2004. godine, prilikom režiranja reklame u kojoj su muškarac i žena raspravljali u automobilu, a gledatelji su slušali njihove misli izvan kadra.

Cinematografo daje filmu ocjenu od tri zvjezdice od četiri, ističući da postoji »pakt« između priče i gledatelja. Paola Casella s MYmovies.it piše da je »razvoj filma pažljiv u uvođenju novih (hiper)senzibilnosti muškaraca i žena u ljubavnim odnosima, te očuvanju romantične komponente priče koja želi postati ljubavna«. Antonio Cuomo ističe odličan montažerski rad, primjećujući u scenariju »sve veći broj riječi koje ga otežavaju, objašnjavajući previše i previše razotkrivajući intimnost likova«.

Doživljaj filma je da priča teče ležerno i da su na štosan i simpatičan način »namontirane« sve te ličnosti i osobnosti, da ne bude to tek jedna ljubavna priča u nizu, a i da se ne ide previše u neke dubine. A opet da bude pitko i ne plitko, te da navodi na promišljanje o muško-ženskim odnosima i ne samo, iako ima i nekih malčice suviše naglašenih općih mjesta.

Dokumentarni film »Paviljon 6« Gorana Devića otvorio je ovogodišnji Pulski filmski festival prije samoga svečanog otvorenja, projekcijom u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula, za koju se reklo da će postati tradicionalna prije samoga otvorenja.

Duhovito, pametno, lucidno, ovaj film donosi jednu sasvim posebnu ljudsku sliku iz doba korone i cijepljenja na vrlo živ i neposredan način, bez nekih posebnih intervencija redatelja. Nekada nam se, gledajući taj film, čini kao da je sve to bilo kao jučer, a drugi put nam se čini da je to bilo nekada davno. Redovi. Maske, viziri, od kojih su neki ljudi upotrebljavali neka svemirska čudesa, teško ih je definirati, sredstva za dezinfekciju, informacije o cjepivima, svi odjednom improvizirani epidemiolozi, biolozi, specijalisti za sve i svašta (lako je dok su svi nogometni izbornici, ne mogu nikome nauditi, ali kada krenu »znanstvene« spike...) i redovi za cjepivo, kako to napraviti?

Ovo i ono

Je li bolji Pfizer Biontech ili pak »klasično« vektorsko cjepivo AstraZeneca? Ili pak Moderna? Oni koji su doživjeli srčani udar u prošlosti ne bi smjeli ovo, a alergičari ono drugo ili pak ne? A ovome nije bilo dobro nakon cjepiva, a onaj nije više među nama jer se nije cijepio. Nisu išli kod bake i djeda da ih ne zaraze, a njih svejedno nema više. Njegova žena nije nigdje išla, a svejedno umrla od korone. To su samo neke od misli, rečenica, sažetaka, više ili manje doslovnih situacija, epizoda i sličnog zabilježenih tijekom čekanja u redovima za masovno cijepljenje, posebice tijekom prvog »vala« cijepljenja. Ako je korona imala svoje valove, onda je i cijepljenje, kada se krenulo po prioritetima, rizičnim skupinama, JMBG-u, radnom mjestu i njegovoj specifičnosti i riziku, itd itd.

Režiser je jednostavno pustio da ljudi pričaju, da se izraze, neposredno, da iskažu svoje sumnje, strahove, misli, itd, itd. Dević ne ide u patetiku i klišeje te izbjegava opća mjesta, možda je na samome kraju malčice rastegnuto, ali tek malčice, inače savršeno funkcionira kao cjelina.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Trenutno na cestama