Kako je "Sigetski vazal" postao eksperimentalno-igrani film "Sluga"

Iz filma "Sluga": Ugo Korani i Jadranka Đokić (Foto: Privatna arhiva)

Matija Debeljuh u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula snima film »Sluga« prema operi Antonija Smareglie s kraja 19. stoljeća. Gotovo zaboravljena opera poznatog pulskog skladatelja Antonija Smareglie »Sigetski vazal« (Il vassallo di Sigeth) iz 1889. godine zaživjet će u eksperimentalnom igranom filmu »Sluga« cijenjenog istarskog video-umjetnika Matije Debeljuha. Vizualnu reinterpretaciju opere slijedi i glazbena inačica originalnog djela u izvedbi Livija Morosina.

Atmosferski film

Redatelj Matija Debeljuh u produkciji umjetničke organizacije Apoteka donosi vizualnu reinterpretaciju opere Antonija Smareglie »Il vassallo di Sigeth« (Sigetski vazal) iz 1889. godine, prvoj hrvatskoj operi koja je izvedena u glasovitoj Metropolitan operi u New Yorku. Vizualizacija opere uokvirena je glazbenom reinterpretacijom istoimenog djela u izvedbi Livia Morosina te glazbom maestra Smareglie s kraja 19. stoljeća, dok je glavna inspiracija i dramaturška vodilja rada libreto »Sigetskog vazala« koji potpisuju Francesco Pozza i Luigi Illica, a potonji je poznat kao libretist Giacoma Puccinija.

- Zamišljen kao atmosferski film, lišen klasičnog dramaturškog pripovijedanja, u slobodnoj reinterpretaciji na eksperimentalan način tvori novi vizualni libreto, odnosno neovisan i inventivan filmski zapis. Istražuju se univerzalne teme poput kompleksnih ljubavnih i međuljudskih odnosa, života i smrti, osamljenosti, tuge i ljutnje. Protagonisti su pojednostavljeni, osuvremenjeni, lišeni barokne groteske, a uprizoruju ih redom pulske i istarske glumačke snage: Jadranka Đokić, Vedran Živolić, Ugo Korani i Rosanna Bubola. Film »Sluga« vizualna je opera u kojoj će se odnosi likova uglavnom prožimati kroz pokret i tijelo kao glavni atribut u kontrapunktu operi gdje se osjećaji iskazuju glasom. Film će se periodično snimati tijekom cijele godine, a Istarsko narodno kazalište tek je jedna od filmskih lokacija, navedeno je u najavi ovoga projekta.

Matiji Debeljuhu asistiraju Marko Krnjajić i Ida Skoko, a u producentskom dijelu Doris Blašković. Montažu potpisuje Ivana Fumić, glazbenu produkciju Marino Morosin, snimatelj je Josip Pino Ružić, za zvuk su zaduženi Hrvoje Radnić i Daniel Žuvela, a o rasvjeti brine Dario Družeta. Koreografkinja je Ivona Medić Nikolić, kostimografkinja Desa Janković i šminkerica Sanja Rivić. Scenografiju potpisuje Luka Stojnić, dok je scenski radnik Matija Janjošić.

Slavni skladatelji

Antonio Smareglia (Pula, 5. svibnja 1854. – Grado, 15. travnja 1929.) kao operni skladatelj bio je prepoznatljiv i izvođen po najznačajnijim kazalištima Europe za vrijeme života i kasnije. Školovao se na Konzervatoriju u Milanu, gdje nastaju njegova prva djela. Skladao je deset opera. Njegova ostavština čuva se u Sveučilišnoj knjižnici u Puli, koja upravlja i Spomen-sobom u skladateljevoj rodnoj kući u Puli, u glazbenoj kući Sonzogno u Milanu, u privatnom arhivu unuke Adue Smareglia Rigotti, u Udinama te po raznim arhivima i muzejima.

Praizvedba Smaregline opere »Der Vasall von Szigeth« (Sigetski vazal) na njemačkom jeziku održana je 4. listopada 1889. Premijera opere »Il Vassallo« Antonia Smareglie na talijanskom jeziku bila je 4. listopada 1930. u Puli.

Podsjetimo, knjiga Puljanina Bore Stipanovića »Antonio Smareglia - Sigetski vazal, Metropolitan opera New York 1890.«, objavljena je prije par godina, te predstavljena u Vodospremi Povijesnog i pomorskog muzeja Istre. - Vidljivo je da je Smareglin glazbeni jezik specifičan. To potvrđuju i članci koji su izlazili u američkim novinama nakon izvedbe ove opere u Metropolitan operi. Zanimljivo je da ga razni kritičari proglašavaju Talijanom, Mađarom ili Dalmatincem, kazala je Ivana Paula Gortan Carlin prilikom predstavljanja knjige posvećene upravo toj operi.

Prošle godine na Dan grada Pule, u Galeriji Vincent iz Kastva u pulskom kazalištu, uz prisustvo predsjednika RH Zorana Milanovića otvorena je dokumentaristička izložbu »Antonio Smareglia i Sigetski vazal«. Izložba, koja se sastojala od 25 panoa s raznim informacijama na četiri jezika o Smaregliji i njegovoj operi »Sigetski vazal«, nastala je zahvaljujući radu i trudu brojnih suradnika u razdoblju dužem od tri godine, koji su pro bono dali svoj doprinos za revalorizaciju djelovanja ovog autora. Građa se istraživala u Beču (Silvia Sponza), New Yorku (Boro Stipanović) i Puli (Tijana Barbić-Domazet, Ivan Kraljević, Sonja Brhanić i Anita Flego Sponza). Prijevod i sažetak opere uradila je Orietta Šverko.