U Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula u ponedjeljak u 20 sati održat će se premijera predstave "Levan Beach Hotel" u režiji Jasminka Balenovića koji u vezi predstave ima velika očekivanja.

- "Levan Beach Hotel" je hit komedija. Radimo komediju koja je unaprijed prozvana hitom, to je k'o akcija u dućanima, kaže Balenović. Predstava je novi naslov na Čakavskoj sceni INK-a, a radi se o adaptaciji komedije koju su napisali Susan i Michael Parker te ju je Balenović preveo s engleskog na hrvatski, a Marilena Dužman prevela ju je i prilagodila na ližnjansku čakavicu.

Veseli, zabavni događaji zbivaju se u jednom hotelu za vjenčanja koji je smješten u Ližnjanu i koji nije najreprezentativniji, ali ima jednu svoju čaroliju te za vjenčanja koristi reklamni slogan "Ko se poli nas uženi, nikad se ne rastavi". U hotel dolaze mama i kćer ugovoriti vjenčanje.

Tko je ljubavnik ili tko je zaručnik

- Puno je preplitanja s aktualnim temama i doskočicama a koje su opet univerzalne i zabavne, ali nema politike. Nema ni seksa. Ima ljubavi i romanse i krivog zavođenja. Ulaskom u taj hotel otkrijemo da počinju intrige klasičnog tipa i komedija zabune. Mama mimo znanja kćeri pokušava razvrgnuti to vjenčanje, potplati recepcionarku da se udvara zaručniku, ali recepcionarka se počne udvarati krivom gostu…, objašnjava Balenović.

- Znači, i dalje ništa bez Feydeaua?

- Da. To je jedna komedija s puno takvih gegova i obrata i taman kada pomislimo da će se stvar rasplesti ona se još više zaplete. Tu je menadžerica za vjenčanja u turizmu koja poznaje sve tajne i čarolije svog posla. No, daje otkaz i odlazi jer se zaljubila, a taj deficit kadrova unutar hotela treba nekako sanirati preraspodjelom kako bi posao išao dalje i da bi se vjenčanje dogodilo.

- Neki redatelji čvrsto čuvaju rasplet za kraj iako se on daje naslutiti. No, neki redatelji to rade namjerno, učine da publika misli da je pametnija od samih likova…

- To se uvijek dogodi, neki vole uživati u baš u tom trenutku, a neki s obzirom na fundus odgledanih predstava i filmova mogu unaprijed vidjeti, otkriti tko će se u koga zaljubiti ili tko je ubojica. Ovdje ne tražimo ubojicu nego tko je ljubavnik ili tko je zaručnik. Iza toga postoji jedna dramaturška zakonitost pa kazališni profesionalac mora znati što to znači - da zaplet krene s krivim pismom odnosno da osoba krivo pročita pismo ili prenese poruku krivoj osobi i onda se to zakomplicira da bi se matematički na kraju to pretvorilo u happy end.

- Je li vam lakše raditi jednu ovakvu komičnu predstavu ili dramu?

- Režija ima svoje zakonitosti u postavljanju svake predstave u kazališnom procesu, a ove predstave rado radim zato što nose i osobno zadovoljstvo. Na probama se smijemo i ima puno kreativne, pozitivne energije pa se onda i iz osobnog zadovoljstva stvara jedno profesionalno zadovoljstvo tako da mi je u tom smislu uvijek izazov. Traži jednu vrst discipline od redatelja, ali i od glumaca. Kada se rade drame onda je proces malo više, što bi rekli, iznutra, iz nekog glumačkog osjećaja, iz neke atmosfere, iz neke situacije gdje onda iznutra zidaš sliku u smislu scene, prizora, emocija, odnosa itd. U ovakvim komadima je glumačko umijeće izvedbeno što znači da kroz ponavljanje određenih situacija ti opisuješ svoj lik. Nema previše psihologije u tom smislu, nego nas više zanimaju ponašajne manifestacije - kako likovi reagiraju na neke situacije, kako se vole, zaljubljuju, kako pokušavaju nekog prevariti…

- Mogu li se glumci i redatelj na kraju tog procesa i dalje zabavljati?

- Apsolutno. Proces ima svoju dinamiku, nekada je lakše, nekad je teže. Nekad se predstava digne na novu razinu što traži jedan angažman iako su baterije prazne, a kada krene montaža sa scenografijom i pravim rekvizitima, kada dolaze neki glazbeni brojevi i to su neke "bombe" za glumce koji su do tada na pozornici bili sami s redateljem. Sada te stvari "padaju" i ti ih moraš usvojiti, ali istovremeno ne smiješ izgubiti ono što je već uspostavljeno kao neki zajednički kod predstave. Predstava je kroz pokuse dovedena do jedne razine i sve ovo što sada dolazi postaje neka opreka. Do sada nisi imao kulisu na pozornici, a sada kada si dobio kulisu više ne znaš hoće li te kolega vidjeti ili neće, hoće li doći ili neće u toj sekundi…

Predstava je živi organizam

- Je li bilo nekih predstava koje ste radili da su krenule krivo i da ste se morali snalaziti, ali da nitko u publici nije primijetio?

- To se na jedan način dogodi svaki put, to je jednostavno živi proces. Jedan stariji kolega rekao je "Kada bih znao kako će predstava izgledati, ne bih ju ni radio. Deset glumaca, deset glava koje razmišljaju različito, različitih svjetonazora, plus još toliko ljudi koji se bave zvukom, svjetlom, tehnikom, rekvizitima… Moraš nekad imati loš dan. Što se tiče "blankova" u samoj predstavi (npr. da netko zaboravi tekst i sl.), ne volim o tome pričati, ali to je normalno da se događa i događa se u svakom poslu. I učiteljica u razredu zaboravi gdje je stala, a možda u nekim profesijama posljedice mogu biti puno groznije, ali ne želimo to znati. To je po meni demistifikacija teatra jer i glumci su ljudi, i oni stoje s dvije noge na pozornici. Umijeće je u tome da se izvuku. U kazalištu ako se i desi neki sličan "incident", na kraju će glumci svojim umijećem odvesti predstavu do kraja. Predstava je živi organizam.

- Kako vam je kao rođenom Zagrepčaninu nakon svih ovih godina raditi predstavu na čakavskom i ima li po tom pitanju natezanja s glumcima koji se dijalektom služe oduvijek?

- U režiji prepuštam glumcima da budu slobodni kada se radi o naglascima, međutim uvijek se to izjednači u nekoj melodičnosti jezika. Hrvatski jezik je takav da kada znaš što govoriš, puno teže promašiš naglaske. Naš jezik je tako koncipiran da ti misao daje ritam pa iz ritma izlaze naglasci s kojima ćeš nešto govoriti ili imamo riječi koje jednako izgledaju na papiru, a u kontekstu se mijenjaju. Pula je moj grad, nemam oko toga nikakve dileme. Prošlo je 25 godina od moje prve premijere u INK-u, a došao sam još prije. Stalno sam okružen dijalektom, nemam s time problem, a moj repertoar i kazališna estetika je da se bavim komedijama, da me zanima ta vrst komunikativnog teatra koji će komunicirati s publikom, koji će putem smijeha i aplauza biti konstantno u interakciji s publikom, i da će to biti kontinuirani dijalog između glumaca na pozornici i publike u gledalištu. Zato se bavim takvim komadima. Mislim da je to potrebno, da je to važno za kazalište. Mislim da takvo kazalište glumce u predstavi drži u jednom pojačanom angažmanu i traži jednu disciplinu, ali i publika voli takve predstave. Onda staviš komediju koja se provuče kroz čakavski dijalekt i stavi se u mentalitetne vremensko-prostorne okvire, mislim da to pozitivno djeluje.

Pulsko-rovinjska kombinacija

U ovoj predstavi od sedam glumaca, šest ih je pulsko-rovinjska kombinacija, koji se rado vraćaju glumiti na jeziku na kojem su odrasli. Dobiva se i jedan pozitivan miks jer ima kolega s kojima radim kontinuirano poput Luke Mihovilovića i onih s kojima dugo nisam radio poput Romine Vitasović ili Valtera Roše, a imam kolege s kojima prvi put radim a koji su već radili u kazalištu. To je novi nukleus, nove snage se postavljaju na scenu. Na taj se način detektira da postoje novi mlađi umjetnici, koji imaju druge karijere ali koji se mogu organizirati i doći raditi predstave u Pulu pa im je super kada govore na dijalektu na kojem su njihovi none i nonići odrasli. Ovakav vodviljski komad, s puno ulaza i izlaza smo zadnji put radili prije osam godina. Bio je to "Rinimo ga naprid". To je tip onog pozitivnog, komunikativnog, zabavljačkog teatra, ali nije ista predstava, i ima neku zakonitost. "Levan Beach Hotel" se zbiva u hotelu u Istri, a "Rinimo ga naprid" u Bruxellesu i jedino što sve to povezuje sam ja, Čakavska scena i kazališna teorija dobro skrojenog komada (i Valter Roša koji glumi u obje predstave, op. M. Ra.)

Dobro raspoložena glumačka i autorska ekipa predstave

"Levan Beach Hotel" najavljen i jučer i na konferenciji za novinare, a ravnateljica INK-a Gordana Jeromela Kaić kazala je da ovom predstavom počinje "turistička sezona" u INK-u. Napomenula je i da je interes za predstavu jako velik pa je pozvala publiku da požuri s rezervacijama za ponedjeljak u 20 sati. Nakon premijere u ponedjeljak koja se održava na Svjetski dan kazališta, reprize su na rasporedu u utorak, srijedu i četvrtak, također u 20 sati.

Uz Jasminka Balenovića i Marilenu Dužman na presici su bili i svi glumci "Levan Beach Hotela": Irena Tereza Prpić, Valter Roša, Linda Kliman, Romina Vitasović Lučić, Vini Jurčić, Dominik Dolenc i Luka Mihovilović. U glumačkoj ekipi jučer je vladalo optimistično raspoloženje, svi su se zezali pa je Prpić komentirala kako je ovo "ekipa za poželjeti" i da je rad na predstavi brzo prošao dok je Romina Vitasović Lučić odala priznanje Balenoviću da zna izabrati "super ekipu". Linda Kliman se zahvalila ekipi i pozvala publiku da dođe.

Iako se radi o komediji vezanoj uz turizam, Balenović je kazao kako sve te zgode i nezgode u predstavi ne bi poželio nijednom hotelu. Marileni Dužman je ovo bilo prvi put da adaptira neki tekst, a najviše mučio naslov. Iako je bilo više prijedloga, na koncu je odabran ovaj. Budući da je Ližnjanka, koristila je ližnjansku čakavicu, a i Levan je otok kod Ližnjana.

Scenografiju predstave potpisuju Balenović i Goran Šaponja, kostimografkinja je Desanka Janković, autor glazbe Teodor Tiani, oblikovatelj svjetla Dario Družeta, a za scenski pokret bila je zadužena Andrea Gotovina. Inspicijent je Manuel Kaučić, voditelj tona je Miodrag Flego, tehničar rasvjete i tona je Bruno Legović, pozornički radnik Nicholas Brian Mišović.

Predstava traje 110 minuta.

Povezane vijesti

• POVEDITE DIJETE U KAZALIŠTE Lea Anastazija Fleger: "Kazalište nam omogućava da stvaramo nove svjetove"
• PREMIJERA: U INK-u izvedena predstava "Bog masakra"
• ISTARSKO NARODNO KAZALIŠTE: Premijera predstave za djecu "Vrtuljak"