Obiljetnica
Pedeset godina od vraćanja građe Mornaričke knjižnice u Pulu
(Snimio Mladen Radić)
U Domu hrvatskih branitelja jučer je obilježeno 50 godina od vraćanja građe Mornaričke knjižnice u Pulu i tim povodom održana su kratka predavanja i vođenje kroz knjižnicu.
Jedna od najvećih
Profesor Igor Šaponja govorio je o Puli u doba Austro-Ugarske. Ako postoji tema koja može izazvati nostalgiju Puljanima koji u to vrijeme nisu živjeli, onda je to ova jer je Šaponja podsjetio na uspon i širenje Pule od malog ribarskog mjesta s nekih 1500 stanovnika do grada s oko 60 tisuća stanovnika u koji dolaze vrsni stručnjaci tadašnje monarhije. Sve to zahvaljujući odluci cara Franje Josipa da Pula postane glavna ratna luka. Nije sve išlo preko noći, ali jednom kada je krenulo, ostavilo je i danas vidljivog traga, primjerice u arhitekturi, a austrijsko nasljeđe ponovo se otkriva sve više zadnjih godina.
Mornarička knjižnica nalazi se u sastavu pulske Sveučilišne knjižnice čiji je ravnatelj Ivan Kraljević govorio je o povijesti Mornaričke knjižnice koja je osnovana 1802. u Veneciji, a u Pulu je preseljena šezdesetih godina 19. stoljeća, u vrijeme kad Pula postaje glavna ratna luka austrijske Ratne mornarice. Njezina bogata zbirka obuhvaća više od 20 tisuća svezaka iz područja pomorstva, prirodnih i tehničkih znanosti te rijetka izdanja od 16. do 19. stoljeća.
Godine 1854. novoosnovana Mornarička zvjezdarnica u Trstu preuzela je dio njezinog fonda, a 1860. ova knjižnica je uključena u novo osnovanu hidrografsku ustanovu u Trstu.
U Pulu je između 1865. i 1866. preseljena i Mornarička knjižnica koja je 1869. uključena kao zaseban odjel u novoosnovani hidrografski zavod današnje zvjezdarnice na Monte Zaru, a 1892. godine preseljena je u zgradu koja je danas Hotel Veli Jože. Krajem stoljeća Mornarička knjižnica preimenovana je u Carsku i Kraljevsku mornaričku knjižnicu.
Knjižni fond je znatno povećan djelima iz tehničkih znanosti i struka, pa je od 14.000 do 15.000 dijela u 43.500 svezaka, koliko ih je bilo 1904., fond narastao na 18.472 dijela 1918. godine. Do tada je već postala jedna od najvećih znanstveno-pomorskih knjižnica na Mediteranu. Glavni korisnici su bili uglavnom mornarički časnici, inženjeri brodogradnje i topništva te meteorolozi.
Nakon propasti Austro-Ugarske, knjižnica je 1918. prešla u talijansko vlasništvo. Pripojena je knjižnici Vojnog pomorskog zapovjedništva u Puli, te je prestala služiti znanstvenicima s toga područja. Manji dio fonda preseljen je u Italiju, dok dio ostaje u Puli. Nakon kapitulacije Italije u Drugom svjetskom ratu, kada je Pulu osvojila njemačka vojska, cijeli je fond nekadašnje knjižnice 1944. preseljen na područje nekadašnje Čehoslovačke. Nije se znalo što je s fondom dok poznata knjižničarka Eva Verona nije pronašla fond 1967. u bečkom arhivu i o tome obavijestila Naučnu biblioteku u Puli čiji je tadašnji direktor bio Miho Debeljuh. Veći dio fonda tada je vraćen u Pulu dok se dio od oko 11 tisuća svezaka, zajedno sa inventarnim knjigama, čuva u knjižnici državnog arhiva u Beču.
Kraljević napominje da je restituciju građe mornaričke knjižnice zatražila Jugoslavija, ali budući da je knjižnica bila vlasništvo mornarice cijele monarhije, stigla je kao poklon Republike Austrije, a ne restitucijom kao što se navodi u nekim dokumentima. Znači, radilo se o dobroj volji Austrijanaca.
Povratak se dogodio 1. kolovoza 1975. i o tome u Glasu Istre piše Ratko Radošević koji je i autor dviju fotografija. Smatralo se da je vraćeno 26.290 svezaka knjiga što je s građom koja je već bila u Puli formiralo brojku od ukupno 27.383 svezaka.
Kasnije se je napravila selekcija pa je ustanovljeno da nije sve što je stiglo zapravo bilo iz tog fonda, a vjerojatno su se u Beču rješavali i nečeg što im nije bilo uopće potrebno, dok je dio građa bio u jako lošem stanju i nije se mogao obnoviti.
Nakon povratka problem je bio kamo je smjestiti te se prostor nalazi u vanjskom spremištu Sveučilišne knjižnice u Puli, da bi 1996. bila prebačena u Dom hrvatskih branitelja.
Riječ je isključivo o znanstvenim i stručnim publikacijama znanstvenih društava i ustanova iz gotovo cijelog svijeta, znači najviše iz Evrope, ali ima i iz SAD-a, Rusije, Japana, Južne Amerike, koje su objavljene do 1918. Prema sadržaju zastupljene su publikacije o pomorstvu i znanostima koje se primjenjuju u pomorstvu. Sačuvane su tri knjige iz 16. stoljeća, deset knjiga iz 17. stoljeća, a najveći dio fonda je iz 19. stoljeća. Najstarija knjiga je objavljena u Veneciji 1585. Tu su i rječnici različitih jezika, enciklopedije, leksikoni, povijesna i geografska djela te putopisi, iz gotovo cijelog svijeta, kao i mnogobrojna djela o Austrougarskoj monarhiji važna za proučavanje povijesti Hrvatske. U veljači 1992. knjižnica dobiva status Spomenika kulture Republike Hrvatske za što je zaslužna tadašnja direktorica Naučne biblioteke Sonja Bulešić.
Kraljević ističe da je 60 posto fonda na njemačkom jeziku, 15 posto na francuskom, približno toliko na engleskom, oko 7 posto na talijanskom, a oko tri posto fonda je na latinskom i ostalim jezicima, no tu su zastupljeni i španjolski, švedski, danski, portugalski, ruski, japanski. Dok je 15 posto građe na hrvatskom jeziku.
Mjesto za okupljanje
Postoje i neki projekti, koje su radili studenti interdisciplinarnog studija Kultura i turizam istražujući raritetne izdanja Marnaričke knjižnice, rijetke putopise i vodiče, izvještaje s putovanja i turističku publicistiku, ove vrijedne zaštićene zbirke.
- Mornarička knjižnica u Puli nije tek zbirka knjiga, već vrijedan kulturno-znanstveni i povijesni spomenik, koji svjedoči o bogatoj pomorskoj i vojnoj prošlosti ovoga grada i cijele regije. Njezin fond odražava znanstvene i obrazovne potrebe tadašnjih pomorskih ustanova, ali i širu humanističku i tehničku vrijednost. Danas ovaj fond ima važnost, s jedne strane kao vrijedan povijesni izvor za proučavanje pomorske baštine, te znanstvenih dostignuća 19. i početka 20. stoljeća, a s druge kao kulturno blago grada Pule i cijele Hrvatske. Upravo zbog toga Mornarička knjižnica zaslužuje da se njezina vrijednost prepozna, očuva i učini dostupnom javnosti i budućim generacijama, zaključio je Kraljević.
Prisutne, među kojima je bio najveći broj učenika pulske Gimnazije, kroz prostor knjižnice proveo je knjižničar Luka Tidić kojemu se pridružila Damjana Frančić te su oni iznijeli neke zanimljivosti vezane za građu. Primjerice, o rječnicima koji su se nekada jako koristili. Također, Tidić je između ostalog napomenuo da unatoč imenu koji je ova zgrada nekada nosila - Marinekasino - ovo nije bio kasino nego mjesto gdje su časnici dolazili na večeru, neka vrst mjesta društvenog okupljanja, morali su se javiti na ulazu gdje su njihova imena zapisana pa je zabilježen i dolazak nekih turskih časnika. Prisutne je na početku pozdravila i pročelnica Upravnog odjela za kulturu i razvoj civilnog društva Grada Pule Emina Popović Sterpin.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
