Gledalište Male scene Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula preksinoć je opet bilo ispunjeno, a razlog je bilo gostovanje predstave "Tesla – prilagođavanje anđela" Stevana Pešića u produkciji Ka'bina kazališta za koju režiju i adaptaciju potpisuje Vladimir Posavec-Tušek.

On u predstavi i glumi Teslu, a uz njega je na sceni Momčilo Otašević u ulozi novinara, odnosno barem se tako predstavlja. Naime, on jedne večeri 1943. u New Yorku dolazi u hotelsku sobu u kojoj živi veliki izumitelj Nikola Tesla, objašnjavajući da ima dogovoren intervju. Novinar se predstavlja kao John Smith i njegove namjere su otpočetka malo mutne, nejasne.

Ekscentričnost i ljudskost

Njihov odnos ubrzo prerasta u nadmudrivanje Smitha kao đavoljeg odvjetnika koji želi raskrinkati Teslu kao čovjeka koji je zapravo, kako se čini, kao neki anđeo poslat na Zemlju i pritom autori nalaze da je shodno prepričati sve važnije događaje iz Teslinog života. S jedne strane to donekle ima smisla jer je Tesla bio daleko od sveca što se najviše ogledalo u njegovoj ovisnosti o kockanju koje je on uspio pobijediti.

S druge strane, valjda negdje postoji neki tajni zakon po kojem autori priča o Tesli moraju obavezno, pod prijetnjom sudske tužbe i drakonskih kazni, spomenuti i preispitati njegov distancirani i za jednu ovakvu priču totalno nebitni odnos prema ženama i seksu jer inače bez toga nema predstave. Zato je puno efektnija, logičnija i u predstavi na simboličkoj razini odlično obrađena priča o golubu kojeg je pred kraj života Tesla hranio i koja ističe Teslinu ekscentričnost, čudaštvo ali više od svega njegovu ljudskost.

U Teslin genij još uvijek je teško proniknuti i na nekoj alegoričnoj razini on zbilja djeluje kao neki intelektualni natčovjek, gotovo pa superjunak koji bi u nekoj drugoj priči mogao biti i negativac. I to ova predstava dobro postavlja i shvaća te pokazuje zašto on jest pozitivac i sugerira kako se uspio oduprijeti, ako je u stvarnosti uopće imao potrebu da se odupire, nagonu da svoje izume iskoristi za uništenje svijeta.

Zato je u cjelini ovo priča o čovjeku koji je svijetu htio omogućiti besplatno svjetlo i koji nikada nije prestao vjerovati u ljudsku dobrotu. Nažalost, ta priča se u predstavi svako malo izgubi u nabrajanju Teslinih postignuća i pokazivanju toga kakva je faca Tesla bio.

Efektna pitanja

Jedna od Teslinih osobina bila je i njegova spremnost da svoje izume predstavi širokom krugu ljudi na jedan zanimljiv način, ali tako da nikad ne zagazi u cirkusku spektakularnost i od sebe napravi medijskog klauna što je prilično dobro obrađeno u predstavi pa je šteta da tome nije posvećeno više vremena i pažnje.

Samo zamislimo kako bi Tesla funkcionirao da živi danas, bi li uspio zadržati svoje dostojanstvo ili bi bio raščetvoren u medijima i na društvenim mrežama? Odnosno, je li ova sadašnjost budućnost kojoj je Tesla težio?

Ipak, Teslin je doprinos neupitan i samo on zna što je sve morao pretrpjeti da bi postigao to što je postigao. "Tesla – prilagođavanje anđela" postavlja ta pitanja na koje je teško dobiti jasne odgovore, ali ponekada su i sama pitanja dovoljno efektna i to pitanja poput onih naizgled najjednostavnijih kao što su "Tko ste vi?"