U Galeriji Hrvatskog udruženja interdisciplinarnih umjetnika izložen je rad Brianne Leatherbury, američke umjetnice koja živi u Amsterdamu koji se sastoji od site-specific instalacije i filma koji dokumentiraju nizozemsko izvlaštenje određenih povijesti i industrija putem nekretnina.

Učinkoviti protagonist

Instalacija se sastoji od ovlaživača zraka za staklenike, koji je putem internetske licitacijske prodaje "obišao" nekoliko nekretnina u vlasništvu nizozemske vlade. Umjesto vode, ovlaživač je u tim zgradama ispuštao maglicu umjetnog znoja. "Likvidacija" dokumentira povijesnu rasprodaju svake od tih zgrada zbog profita. Ovlaživač je sablasni i učinkoviti protagonist tog procesa koji spaja sve te prostore i njihovu prolaznost, kao i ekonomije o kojima su ovisili, u jedan hibridni virtualni prostor.

Riječ je o pokaznom radu u nastajanju koji je prvi put u ovom obliku izložen i koji će vremenom biti nadopunjavan, između ostalog i snimkama koje je umjetnica napravila u Puli u kojoj je boravila skoro mjesec i pol dana. Rad je razvijen kao dio Summer Sessions mreže za razvoj talenata u koprodukciji Udruge Metamedij i V2_ Laba for the Unstable Media.

Leatherbury je tako na nedavno održanom festivalu Media Mediterranea prikazala je insert iz filma, proces osmatranja tih prostora koji su predmet "Likvidacije". Sada u "Likvidaciji" u HUiU galeriji prvi put prikazuje kombinaciju tih dvaju prostora (zatvora i farme) i dvaju instalacija, odnosno videa i ovlaživača.

Više razloga

- Ti prostori su me privukli iz više razloga. Zbog njihove arhitekture, njih samih jer su lijepi i čudni, zbog njihove povijesti i potencijala koje imaju. Znači da vlada prodaje nekretnine za koje ne želi biti odgovorna, a neki od tih prostora imaju svojevrstan gospodarski, društveni i povijesni značaj, tako da je ovaj projekt pokušaj da se postavi pitanje zašto se to događa. Ali također i što znači, primjerice, prodati zatvor kako bi ga se preuredilo u hotel, koje su posljedice kada se netko riješi sve te povijesti i kako je to kada profit i financijski interesi nešto "izbrišu", kaže Leatherbury koja vidi poveznicu između toga što je prikazala, a što se događa u Nizozemskoj i s onim što se događa u Puli, a to je prenamjena praznih mjesta u nešto što donosi profit, odnosno stavljanje profita i ekonomskog interesa iznad svega drugog. "Voljela bih istražiti potencijale u Puli i usporediti ih, npr. s Amsterdamom u Nizozemskoj koja je aktivno potiskivala alternativnu kulturu skvotanja koja se pojavila iz potrebe. Ljudi trebaju domove, a kada nema novih prostora netko će ove prazne skvotirati odnosno zauzeti", kaže Leatherbury.

Ideja cijelog projekta je da ljudi malo razmisle o tim praznim prostorima, uz nadu da će se nešto promijeniti. Budući da je imala prilike obići taj zatvor koji prikazuje u videu, zapitala se zašto se recimo on, umjesto u hotel, ne bi pretvorio u muzej.

- To je spomenik, a sjećanje i povijest treba održati. Zatvori su uvijek odraz društva koje ih gradi i posjeduje, a ovaj zatvor se trenutno iznajmljuje i koristi kao uredski prostor, prostor za dostavu hrane i po meni sve to održava želju da se optimiziraju svi prostori, svi životi, cijelo vrijeme. Da me netko pita u što bih pretvorila taj zatvor, prvo bih pokušala shvatiti što zatvor znači njima i na koji način možemo pričati o njemu umjesto da ga potpuno izbrišemo i nazovemo ih nekako drukčije. Ako taj zatvor postane hotel, ljudi će plaćati da u njemu spavaju, ali on će i dalje ličiti na zatvor, smatra Leatherbury.

Izložbu su u ime HUiU-a otvorili Kristina Nefat te Marino Jurcan u ime Udruge Metamedij.

Povezane vijesti

• HUIU: Otvorenje izložbe Tajči Čekade
• IZLOŽBA: "Bilić_Müller: Interpretacije" u Galeriji HUiU
• GRAFIČKE DIZAJNERICE DORA BILIĆ I TINA MÜLLER:  Samozatajne, u vrhu grafičkog dizajna