FINISSAGE IZLOŽBE

Davor Sanvincenti u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku: ZEMLJA ĆE JEDNOM BITI SUNCE

| Autor: Bojana ĆUSTIĆ JURAGA
Jedan od radova Davora Sanvincentija (Tjaša KALKAN)

Izložba, a koja je rezultat Nagrade "Vlastimir Kusik" 26. slavonskog biennala – Ravna ploča, a koju je ocjenjivački sud dodijelio Davoru Sanvincentiju za rad "Skoro ništa: i dalje noć", donosi osam radova. Uz recentna ostvarenja umjetnika, u ovotjednom finalu izložbe predstavljen je i novo-producirani ciklus koji premijerno vidjela osječka publika

Svečana zavšnica samostalne izložbe "Zemlja će jednom biti Sunce" Davora Sanvincentija bila je ovotjedno likovno događanje u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku (MLU). Ova je izložba bila otvorena u ožujku, a projekt je ostvaren u sklopu izložbe 26. slavonski biennale – Ravna ploča (2018. – 2019. godine) čiji je Ocjenjivački sud odabrao rad Davora Sanvincentija "Skoro ništa: i dalje noć" za Nagradu "Vlastimir Kusik", a koja je i donijela samostalnu izložba u produkciji MLU. Izložba se sastoji od ukupno osam radova Davora Sanvincentija od čega je uz recentna ostvarenja umjetnika, u ovotjednom finissageu izložbe također predstavljen i novoproducirani ciklus koji premijerno vidjela osječka publika. Kustos ove izložbe je Valentina Radoš, viša kustosica MLU.

Koncept iluzije

Davor Sanvincenti (1979.) multimedijalni je umjetnik rođen u Kopru, čije se područje djelovanja nalazi u fenomenologiji audiovizualnog i antropologiji vizualne kulture, uz fokus na propitivanje različitih stanja i oblika ljudskih osjeta i percepcija. Djeluje u medijima filma i videa, fotografije, fizičke svjetlosne i zvučne instalacije te audiovizualnog performansa. U radovima se bavi konceptom iluzije, istražujući moguće granice percepcije te konstrukcije iskustva. Dobitnik je mnogih nagrada među kojima su Nagrada "Radoslav Putar" (2010.) za najboljeg umjetnika do 35 godina i HT nagrade (Muzej suvremene umjetnosti i Hrvatski Telekom, 2008. i 2017.). Izlagao je na brojnim međunarodnim izložbama i uglednim festivalima, a njegovi su radovi dio javnih zbirki u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, FRAC Pays de la Loire – Carquefou, Muzej Lapidarium – Novigrad te Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb. Njegov posljednji rad – skulpturalni objekt u pejzažu – "Puli málina", trajno je postavljen na lokaciji Lovranske Drage.

Mjesta budućnosti

- "Zemlja će jednom biti Sunce, bit će dovoljna iskra.

Ljudski napredak i ekologija ne dijele istu prirodu." Tako glasi uvodna rečenica koju je Davor Sanvincenti napisao o svom novom radu "Mjesta koja ćemo disati". Čitajući te riječi – svega ih je pola šačice, a obuhvaćaju cijelu našu zbilju – misli neodoljivo poprimaju boju sjete. Mjesta koja ćemo disati zapravo su mjesta budućnosti, mi ih tek zlokobno naslućujemo, mjesta koja su ogoljena od (strane) ljudskog življenja, zbog ekološke katastrofe koja nam je možebitno suđena. Brisana je to ploha, laštena pozadina medalje ljudske grabežljivosti. Je li klimatske promjene i njihove neizbježne posljedice za prirodno okruženje svih bića, pa i ono ljudsko, moguće preduhitriti i usporiti ako smo voljni adaptirati svoje apetite? Je li ta i takva perspektiva dovoljna da svi mi napravimo iskorak izvan granica moderniteta i suvremenog komfora? Rad je u nastajanju i sastoji se od serije digitalnih kolaža, snimljenih polaroidom, koji prikazuju začudne prirodne ljepote, mjesta u isto vrijeme stvarna i nestvarna, kao naslikana rukom baroknog majstora koji svojim umijećem oku i umu otvara fizičke svodove nebeskih prostranstava, ali i s gorkim okusom katastrofe. Uz polaroide, dva se šesnaestmilimetarska filma, fragment zima i fragment ljeto, projiciraju na prazna slikarska platna. U prvome, zimi, gledamo šumovit pejzaž, pokraj jezera, nejasnih obrisa i kroz gust snijeg koji pada. U jednom se trenutku pojave osamljeni šetač i njegov pas, gledamo ih dok odlaze nama nevidljivom stazom, brzim hodom. Vjetar se glasno sam sa sobom prepire na koju stranu da puše, grane drveća saginju se i opet vraćaju kao u plesu kroz padajući snijeg. Odjednom rez i kadar iz bližeg rakursa. Sada gledamo muškarca (možda je to isti čovjek?) kako se probija kroz padajući snijeg, pogrbljen i s teretom na leđima. Čini se da nosi sijeno. Možda ogrjev…? Jedna mu ruka pridržava teret, druga planinarskim (skijaškim?) štapom održava koncentraciju i stabilnost hoda. U prirodi, u borbi za sebe protiv prirode. Video odaje minimalan pokret čovjeka u borbi, gotovo trzaj. Ili mali korak. Preživljavanje. S projekcije filma na praznom, snježnobijelom slikarskom platnu, oko prelazi na riječi koje je umjetnik rukom ispisao na zid muzejske dvorane: "Nakon 57 dana hodanja koraci su bili sve kraći. Osjećam da sam daleko od gostoljubivog mjesta, da sam već prošao točku, stigavši do mjesta odakle se ne mogu vratiti.", piše u predgovora kataloga izložbe Davora Sanvincentija kustosica Valentina Radoš.


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini