skupna izložba u HDLU-u istre
U neraskidivom kolanju energije između suprotnosti, suština je svake harmonije
(Snimio Milan Marin)
U galeriji Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre otvorena je izložba »Deset« koja predstavlja radove desetero istraskih autorica i autora koji se odazvali na poziv kustosa Milana Marina. To su Marijana Ban, Roberta Weissman Nagy, Jadranka Ostić, Saša Jantolek, Fulvio Juričić, Iva Fonović, Silvana Konjevoda, Silvija Sikavica, Marko Človek i Mladen Ivančić. Izložba se može razgledati do 4. rujna.
Različitost
Kako Milan Marin naglašava u opisu, ovaj projekt deset autora pokazuje, različitost, pa i suprotnost, unutar izraza, stila i metafora umjetničke produkcije.
- Stabilnost našeg svijeta zasniva se na različitosti, ako ne poznajemo zlo i dobro će nam ostati skriveno, bez tame ne bi vidjeli svjetlo, bez smrti ne bi bilo života. U ovom neraskidivom kolanju energije između suprotnosti, suština je harmonije, kaže Marin koji je opisao radove svih sudionika.
Za triptih Mariane Ban tako kaže problematizira ovu surovu temu egzistencije bitka u okviru božanske harmonije univerzuma. Impresivna tehnika ulja na kartonu velikih dimenzija daje radu značajnu dozu monumentalnosti. Animalna kompozicija je metafora, koja anticipira njenu metafizičku konotaciju.
Rad Roberte Weissman Nagy opisuje kao skupinu ljudskih figura urađena u keramici i zarobljena u staklenoj santi. To je nesumnjivo naš svijet, okovan strahom, brigom i neizvjesnošću. Heidegger je determinirao brigu kao osnovu ljudskog postojanja, međutim, današnja ekspanzija straha premašuje navedenu brigu, a kao permanentna tortura uma egzistira kao temeljna doktrina elite u načinu vladanja pukom. Autorica znalački vlada medijem, zanatska izvrsnost ukomponirana u snažnu dojmljivost kompozicije naglašava metaforu i čini djelo imanentnim, sa nesumnjivo jasnom porukom.
Za falusoidne oblike male plastike autorice Jadranke Ostić kaže da plijene svojom jednostavnošću i čistim formama. Donji dio skulpture, koji je u pravilu valjkastog i izduženog oblika, stršeća je vertikala sa završetkom u obliku glave ili kapitela često zgužvane forme i različitog kolorita. Valjkasta vertikala donjeg dijela skulpture je konstantna, dok na gornjem dijelu zamjećujemo stanovitu igru formi koje autorica vješto organizira kako bi zadržala harmoničnu cjelinu. Oblikovanje u terakoti u početnoj fazi izrade umjetničkog predmeta podrazumijeva dodir kao osnovu modeliranja. Mekoća gline, njena prijemčivost u formiranju oblika različitim intenzitetom dodira, otvara prostor za igru i dinamično donošenje odluka. Isto tako zamjetno je da autorica, kao i u svojim dosadašnjim radovima, često koristi stare metalne predmete vješto ih interpolirajući u strukturu osnovnog materijala - pečene gline.
Nova serija radova Saše Jantoleka plijeni intenzivnim koloritom. Osjetno je prisustvo Mediterana. Jantolek gradi sliku postupno, istražujući forme i načine tretiranja podloge. Postupak se sastoji u tome da autor eliminacijom pronalazi harmonični odnos koji će zadovoljiti stroge kriterije njegove intuicije. Na slici dominira infatilni crtež formiran mekom naizgled nespretnom linijom. Podloga je tretirana višeslojnim premazima - lazurama, koje se rasprostiru slobodno, ignorirajući konturne linije, često prelazeći jedne preko drugih, stvarajući slučajne oblike i toniranja.
Obalni krajolici Fulvija Juričića urađeni akrilnim bojama na ljepenci, odišu svjetlinom, prozračnošću i jednom uzburkanom dinamikom geste. Ova gesta otkriva iskustvo autora, njegovu sigurnost i lakoću stvaranja. Mrlje i tragovi boje, linije koje tek nagovještavaju oblike daju radovima spontanost i otvaraju prostor oku promatrača za doživljaj u kome je i to oko dio kreativne igre.
Jedna od posebnosti suvremenog likovnog izraza je, da je filozofija, za razliku od dosadašnje likovne prakse kad je bila njen prateći dio u smislu tumačenja umjetničkog predmeta, u avangardnom svijetu umjetnosti postala njegov funkcionalni dio. Upravo je ovo značajna nota u radovima autorice Ive Fonović, ističe kustos, a njeni umjetnički predmeti lebde između stvarnosti i imaginacije. Za razumjeti ove radove potrebno je poznavati prethodne cikluse autorice, njen kritički pogled na svijet, njen svjetonazor kao i orijentaciju aktivizma kome je posvećena njena ukupna produkcija.
Za platna Silvane Konjevoda kaže da su rađena u kombiniranoj tehnici, akrila, kolaža, olovke, kartona, platna na platnu i drugih materijala koje autorica znalački odabire iz korpusa već uporabljenih stvari. Izbor ovih materijala iziskuje istančanu umjetničku intuiciju, kao i iskustvo u postizanju željenog. Stvoriti pak harmoničnu kompoziciju na ovaj način nije nimalo jednostavan put, ma koliko finalni proizvod izgledao jednostavan i spontan. Mrlje boje, jednostavni potezi kistom, gesta koja djeluje nekontrolirano tvore kompoziciju zamišljenog krajolika. Ljepota ovih platana ogleda se u njihovoj ležernosti koje kao da su posljedica slučaja a ne svjesne namjere.
Stalni eksperiment
U radovima Silvije Sikavice kustos ističe prisutna iskustva Informela i L’ Art Bruta, ali znalački pretočena u potpuno suvremeni likovni izraz. Arhitektura ljudske figure plijeni svojom neposrednošću i svježinom ideje. Korištenje materijala i predmeta koji se malo koriste u štafelajnom slikarstvu iznimno su dobro pogođeni i stvaraju dojam imperativa, zapravo kao da i nije moglo drugačije.
Rad Marka Človeka, mladog ali već u kvaliteti dokazanog autora je skulptura u formi stiliziranog lika ptice koja sjedi. Urađena u drvu na kojoj savijene željezne šipke, dijelom ugrađene u tijelo a dijelom izvan njega grade dojam prozračnosti i lakoće. »U potrazi za savršenom formom Markov rad je stalni eksperiment. Ako promatramo njegove prethodne radove uočavamo dinamičan odnos novog i tradicionalnog. Ideja kao i u svim segmentima vizualne umjetnost je samo razlog za namjeru i odluku u potrazi za konačnim ciljem. Ove odluke vođene intuicijom autora transformiraju prvobitnu ideju u sasvim novi i u pravilu različit realitet. Ovaj proces vođen sigurnom rukom autora osigurava novostvorenom artefaktu status umjetničkog djela«, napominje.
Maštovita rješenja Mladena Ivančića Meše kreću se od modificirane pojavnosti pa do potpuno novih futurističkih formi koje zadivljuju originalnošću ideje. Rad u glini podrazumijeva taktilnost i poštovanje materijala koji svojom podatnošću odgovara na sve one refleksije iz najskrivenijih kutova ljudske duše. Mladen, svojim istančanim ukusom prepoznaje zemlju kao iskonsku ljubav i izvor života, otkriva njene tajne i stvara jedan novi svijet, svijet čovjeka i njegovog uma, zaključuje Marin.
