Britanski umjetnik
Jedinstvena izložba provokativnog autora Damiena Hirsta u Beču
(Foto: Renata Šamo)
Pripremajući se sa studentima pulskog Filozofskog fakulteta za anglistički obilazak Beča, ugodno sam se iznenadila kad sam pročitala kako je u muzejskom prostoru poznatom kao Albertina Modern samo nekoliko dana prije našeg dolaska otvorena jedinstvena izložba britanskog konceptualnog umjetnika Damiena Hirsta, a trajat će do 12. listopada pa ju možda i vi stignete posjetiti na našu preporuku.
Dio projekta
Jedinstvena je zato što se prvi put u nekom muzeju izlažu crteži po mnogo čemu vrlo provokativnog autora, nastali od osmog desetljeća prošlog stoljeća sve do danas. Budući da se Damien Hirst okušao u raznim medijima poput instalacija, skulptura, platna i crteža, bečka je izložba specifična jer je usredotočena na ulogu crteža u autorovoj umjetničkoj praksi, stoga daje potpuniji uvid u njegovo vizualno razmišljanje o životu i (be)smrtnosti. Izložbu jedinstvenom dodatno čini prostor u kojem se održava s obzirom na činjenicu da je to elegantno i 150 godina staro historicističko zdanje temeljito renovirano, prošireno i modernizirano pa ljubiteljima suvremene umjetnosti služi kao rado posjećivan muzej u Beču.
Nekoć Künsterhaus, na adresi u strogom središtu, nedaleko crkve sv. Karla, oduvijek je korišteno za predstavljanje slikarskih, kiparskih, arhitektonskih i djela primijenjene umjetnosti, a zlatnom dobu u novijoj povijesti svjedočilo je od 1980. do 1990. godine, nakon čega slijedi razdoblje intenzivnih zahvata na njemu duže od dva desetljeća. Zanimljivo je spomenuti kako je car Franjo Josip velebnu zgradu 1865. darovao gradskim umjetnicima kao dio projekta kojem su još pripadali raskošni hotel Imperial i Musikverein, potonji globalno poznat po održavanju novogodišnjeg koncerta.
No, vratimo se Damienu Hirstu, koji je rođen 1965. godine u Bristolu, a odrastao u Leedsu pod utjecajem britanskog punka, što objašnjava njegov buntovnički stav prema gotovo svemu. Smatraju ga najpoznatijim predstavnikom generacije uključene u pokret mladih britanskih umjetnika, čiji se ugled počinje stvarati na londonskoj sceni krajem 1980-tih i početkom 1990-tih, osobito nakon izložbe »Freeze«. Poznati skupljač umjetnina i galerist Charles Saatchi rano je uočio talent mladog umjetnika i postao mu financijskim zaštitnikom u nerijetko okrutnom umjetničkom okruženju, a njihova je plodna suradnja trajala do 2003.
U svojim je djelima Damien Hirst hrabro pomicao granice lijepe umjetnosti i dobrog ukusa. Potrebno je sjetiti se njegovih skulptura uginulih životinja (morskog psa, ovce i krave) u formaldehidu ili platna s bezbrojnim točkama koja su se prodavala po višemilijunskim cijenama (u dolarima), dok je 2007. zaprepastio javnost platinastom ljudskom lubanjom neshvatljivo optočenom s 8.601 dijamantom i provokativno nazvanom »Za Božju ljubav«. Prema podatcima 2020. godine, najbogatiji je živući umjetnik u Ujedinjenom Kraljevstvu, čije se bogatstvo procjenjuje na više od 384 milijuna američkih dolara. Premda živi i radi u Londonu, djela su mu izložena u najuglednijim galerijama na svim kontinentima. Ipak, neki kritičari smatraju kako je riječ o umjetniku precijenjene estetike, kojom pak dominiraju teme poput religije, smrtnosti i želje/htijenja.
Ronilačka ekspedicija
Bečka izložba trojako prikazuje crteže u njegovu stvaralaštvu, kao pripremne studije, samostalne radove i retrospektivne razrade ideja nastale nakon završetka djela, pa se može zaključiti da autor crtež vidi kao savršen alat. U njezinu je središtu djelo "Blago iz brodoloma Nevjerojatnog", prvi put predstavljeno 2017. godine na Venecijanskom bijenalu, zahvaljujući kojem se shvaćanje granice između činjeničnog i fiktivnog pretvara u pravi izazov za ljudski um. Pozivajući posjetitelja na preispitivanje uloge što ju istina ima u umjetnosti, Damien Hirst dovodi u pitanje autoritet ne samo u umjetnosti, već i povijesti. Arheološka senzacija, muzejska mizanscena i umjetnička fikcija postale su sasvim nerazlučive u njegovoj kreativnoj igri. Monumentalno je djelo, naime, proizašlo iz desetogodišnjeg projekta zasnovanog na autorovu istraživanju klasičnih studija i arheoloških nalaza, potvrđujući njegovu stalnu podijeljenost između stvarnog i izmišljenog.
Ta se provjereno dojmljiva instalacija sastoji od skulptura i raznih predmeta koji su prikazani kao ostatci broda Apistos (na starogrčkom "nevjerojatno") koji je – prema legendi – potonuo prije 2000 godina, negdje uz afričku obalu, povlačeći sa sobom na dno vrijednu umjetničku zbirku Cifa Amotana II (Cif Amotan treba čitati kao anagram za "I am fiction"). Njegovo je blago navodno otkrila ronilačka ekspedicija koju je Hirst osobno financirao. O njihovoj avanturističkoj potrazi za potonulim umjetninama snimljen je "dokumentarac" pa se posjetitelji zbunjeno zaustavljaju kako bi što više saznali, dok se istovremeno pitaju je li priča o brodolomu istinita ili predstavlja vješto konstruiranu iluziju.
Druga zanimljivost povezana je s neobičnim strojem za crtanje, odnosno instalacijom iz 1994. godine kojom je autor nastojao dati odgovor na pitanje kako mehanički proizvoditi lijepe crteže. Ljepota je još jedna od tema kojima je njegovo stvaralaštvo značajno prožeto. Dok se disk okreće, preuzima boju i prenosi ju dalje na rotirajuće platno, pri čemu slučajno nastaje određeni obrazac, što jasno ukazuje na umjetnikovo zanimanje za ponavljanje, proces i ravnotežu između nadziranog i nasumičnog s obzirom da se slučajnost pretvara u obrazac. Nažalost, nismo mogli sami provjeriti kako crtaći stroj doista funkcionira jer je za njegovu uporabu u točno predviđenom vremenu bila potrebna najava unaprijed, iako nam je i bez tog iskustva Hirstov eksperiment, kojim se težište s procesa crtanja prebacuje na stroj, intrigantan. Izloženi su nas živopisni crteži oduševili zbog svoje prevladavajuće razigranosti, ali je njihova spontana eksplozivnost na nas također ostavila dojam određenog kaosa.
Jedan od najutjecajnijih
Damien Hirst zapravo nastoji poništiti naše konvencionalne predodžbe o onom što je vrijedno, zamagljujući tumačenje umjetnosti za takozvanu odabranu publiku i umjetnosti za mase konzumenata. Tvrdi kako nam umjetnost omogućuje da kritički razmislimo o vlastitim prosudbama, uhvatimo se u koštac s vlastitim ograničenjima te na miru preispitamo vlastite nelagode. Od skromnih početaka do zvjezdanog uspjeha, Damien Hirst nesumnjivo je postao jedan od najutjecajnijih umjetnika današnjice, čija nas djela uvijek iznova provociraju i pozivaju na raspravu o temama koje uglavnom izbjegavamo, a to su tabui, materijalizam ("još uvijek sam uvjeren da je umjetnost vrjednija od novca"), propast/propadanje i smrt za koju je jednom napisao da ju "uglavnom guramo pod tepih".
Obilazak bečke izložbe doista zahtijeva kritičko razmišljanje, uostalom konceptualni je umjetnik u pitanju pa tim više, stoga su pulski studenti Filozofskog fakulteta u anglističkom dijelu terenske nastave ostali ugodno iznenađeni jer nisu bili sigurni što točno očekivati od itekako svjesno kontroverznog umjetnika poput Damiena Hirsta za kojeg prije nisu čuli, onog istog koji – prema vlastitu priznanju – u Johnu Lennonu prepoznaje svojeg jedinog (pravog) idola!
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
