Novigrad nije uvršten u područje grada u prvom navratu s većinom ostalih istarskih gradova. Općina Novigrad gradom će postati tek 1997. godine. Prvi gradonačelnik bio je Sergio Stojnić, a od 2002. godine tu funkciju obavlja Anteo Milos.

U novigradskom Statutu, među ostalim, piše da Grad svečano obilježava 28. kolovoz, Dan sv. Pelagija, zaštitnika Novigrada, kao Dan Grada. 

Gradski statut iz 1402. godine

Novigrad je imao Statut (Statuto Municipale della citta' di Cittanova) već 1402. godine, kojeg je 1754. godine plemić Bortolamio Rigo prepisao i dodao sažetke, odnosno odluke Gradskog vijeća, Consiglio del Comune di Cittanova, koje su regulirale svakidašnji život. Tu su odredbe o žitu, govedu, opskrbi hranom, posebno mesom, ribom, vinom, uljem, o zaštiti tih domaćih proizvoda zabranom uvoza, kao i o ribarima i zaštiti ribolovnih područja. Određene su i odluka o odnosima svjetovnih i crkvenih vlasti, izboru biskupa: Novigrađani su, primjerice, 1495. godine tražili da se za biskupa izabere Marcantonio Foscarini, koji će biskupom biti do smrti 1521.

Iščitavaju se i odnosi Novigrada sa susjednim naseljima, Bujama i Grožnjanom te Brtoniglom i Tarom. Zanimljivo, Tarčani su 1508. godine prihvatili novigradsku vlast. Grad je imao zaposlenog učitelja i liječnika, kojem je bilo osigurano besplatno stanovanje. Usto, u službu je uzimao i kancelara, kovača, korizmenog propovjednika, orguljaša, sakristana.

Poluotok na kojem se nalazi današnji stari grad Novigrad, Cittanova, obavijen je velom tajne i još uvijek nije pouzdano utvrđeno kako je grad nastao. Pretpostavlja se da se na poluotoku (koji je nekoć bio otok, spojen nasipanjem s obalom, poput Rovinja ili Poreča) nalazila rimska vila oko koje se razvio kastrum, naselje koje je od 4. do 7. stoljeća postupno poprimalo gradski značaj. Spominje se kao Neapolis, pa Civitas Nova, Emona i Emonia.

U vrijeme Franačke države i Karla Velikog, na prijelazu iz 8. u 9. stoljeće, Novigrad je proživio jedno od najbogatijih razdoblja svoje povijesti. Kao sjedište franačkog kneza Ivana, bio je polazište za nadiruću feudalizaciju te postao dio glavnih kulturnih tokova tadašnje Europe. Iz karolinškog razdoblja sačuvan je ciborij biskupa Mauricija, rijedak primjer umjetnosti ranog karolinškog doba, izložen u muzeju Lapidarium. 

Zidine - djelo domaćih majstora

U mletačko doba podignute su obrambene zidine. Ovo fascinantno djelo mukotrpan je i dugotrajan rad ruku domaćih majstora. Zahvaljujući njima Novigrad je danas u društvu svjetskih gradova opasanih zidinama (WTFC).

Od mnogih nedaća koje su od 13. do 19. stoljeća pogodile grad osobito su razorne bile epidemije kuge (jedna od najvećih 1527.), kada je stanovništvo svedeno na tridesetak obitelji, gusarski napadi (upad ulcinjskih gusara 1687.) te malarija. U 18. i 19. stoljeću Novigrad je, zahvaljujući razvoju luke, doživio gospodarski uspon. Od kraja 19. stoljeća u gradu se razvija turizam, koji 1970-ih poprima obilježja suvremene gospodarske djelatnosti.

Novigrad je 2018. godine proglašen najboljim mjestom za život u Hrvatskoj u kategoriji malih gradova. Ušao je u finale i u izboru za najbolji grad na području gospodarstva te demografske i obrazovne politike. Novigradu su atribut grada najugodnijeg za život proteklih godina višekratno potvrđivala različita istraživanja i rangiranja. Godine 2017. također je uvršten među hrvatske gradove najugodnije za život, a 2015. godine svrstao se među 20 hrvatskih gradova u kojima se "najbolje živi i posluje". Grad je usto već godinama među prvima u Hrvatskoj u provođenju ekološki održivih projekata - 2006. godine Novigrad je dobio prvu Europsku nagradu za ekološku i energetski učinkovitu javnu rasvjetu.

Trobrodna župna crkva Djevice Marije, sv. Maksimilijana (Maksima) i sv. Pelagija iz 8. stoljeća, koja je do 1828. godine bila katedrala, obnavljana je u više navrata. U sklopu katedralnoga kompleksa nalazila se krstionica te biskupska zgrada, oboje srušeno u drugoj polovici 19. stoljeća. 

Župna crkva Novigrad

Stari zvonik na pročelju katedrale srušen je 1874. godine, kada je izgrađen novi samostojeći, visok 45 metara. Loža za zvona otvorena je triforama, a iznad nje uzdiže se piramidalna kapa zvonika rađena po uzoru na onu Sv. Marka u Veneciji. Na vrhu piramide 1913. godine postavljen je kip sv. Pelagija, izrađen od drveta i presvučen brončanim limom.

Današnje neoklasicističko pročelje dovršeno je 1935. godine i jedina je sakralna građevina u Istri zidana ciglom. Interijerom crkve dominira barokni oltar i uzdignuti kor ispod kojega se nalazi (rano)romanička kripta, jedna od malobrojnih u Hrvatskoj: trobrodna s jakim križnim svodovima. Građena je po uzoru na onu u Akvileji, u karolinško doba, na prijelazu iz 8. u 9. stoljeće. Novigradska kripta nije jedina u Istri, ima je baljanska župna crkva Pohođenja Marijina, koju je dao izgraditi baljanski gradonačelnik Tomaso Bembo (dovršena 1882. godine) i pravi je rekorder jer je na istom mjestu peta u nizu.

Osim župne crkve Novigrad ima još tri crkve: Blažene Djevice Marije od Karmela (15. st.); Sv. Agate (10.-11. st.), na starom gradskom groblju, te gotička crkva Sv. Antona (obnovljena u 17. st.).

Novigradskom župom Sv. Pelagija upravlja župnik Maksimilijan Buždon, za svećenika zaređen 2005. godine. Naslijedio je don Luku Pranjića, misionara, koji je 2019. otišao u Ekvador. Mons. Božo Jelovac bio je punih trideset i šest godina župnik Novigrada i Dajle (od 1965.); svojedobno duhovnik, podravnatelj i ekonom u Pazinskom sjemeništu, profesor u pazinskoj Visokoj teološkoj školi. Preminuo je 2004. godine. Kapelan u Novigradu bio je Francesco Giovanni Bonifacio (Piran, 1912. - Grožnjan, 1946.), nakon mlade mise krajem 1936. godine. Godine 1939. imenovan je župnikom Krasice. Ubijen je u studenom 1946. i vjerojatno bačen u fojbu. Blaženim je proglašen 2004. godine.

U nedalekoj Dajli, u benediktinskom samostanu, svoj redovnički život počeo je Mihael Isidoro Sain (Zidine, 1869.-Rijeka, 1932,), koji će postati prvim biskupom novoosnovane riječke biskupije: zaređen je u Rijeci 1926. godine.

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam