Djelatnici prestižne zagrebačke Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar pokrenuli su 1993. godine Motovunsku ljetnu škola unapređenja zdravlja. Od tada U Motovu, ali i u Poreču, Labinu, Grožnjanu, Puli i Rovinju, svake godine gostuju eksperti iz javnog zdravstva, iz područja ovisnosti, održivog razvoja, medija, rukovođenja u zdravstvu, zdravstvene politike

 Velikan hrvatske medicine dr. Andrija Štampar, osnovao je u Zagrebu 1927. godine, uz pomoć Rockefellerove fondacije, Školu narodnog zdravlja, kao ogranak zajedničke ustanove pod imenom Higijenski zavod. Škola je imala važnu ulogu u prosvjećivanju pučanstva i provođenju javnozdravstvenih akcija. Usto, Odjel za proizvodnju bioloških proizvoda Škole proizveo je domaći lijek protiv sifilisa (1936.) i inzulin (1938.).

Ova izuzetno važna i uspješna ustanova proširila je svoje djelovanje i prisutnost u Istri osnivanjem Motovunske ljetne škole unapređenja zdravlja u ljeto 1993. godine. Tada je Sveučilište u Zagrebu dobilo na korištenje najelitniju zgradu u Motovunu, u kojoj je ranije svoje sjedište imala beogradska Jugoslovenska revija, tzv. Motovunska grupa. S ratom u tijeku i spaljenom zgradom interuniverzitetskog centra u Dubrovniku, hrvatska sveučilišta nisu imala reprezentativan prostor za međunarodne susrete. Svojedobno osnivanje dubrovačkog centra, osamdesetih godina 20. stoljeća, bilo je prekretnica u smislu otvaranja i uspostave suradnje između fakulteta zemalja istočnog i zapadnog bloka. Novo vrijeme, kada su srušene blokovske podjele, tražilo je drugu vrstu otvaranja.

O tome je dr. Selma Šogorić, izvršna direktorica Motovunske ljetne škole unapređenja zdravlja, svojedobno napisala: "Razmišljanja nas nekolicine pokretača inicijative ljetne škole Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar, Odjela za javno zdravstvo Liverpulskog medicinskog fakulteta, te projekta Beč - zdravi grad i Horsens - zdravi grad, išla su u tom smjeru. Projekt Svjetske zdravstvene organizacije Zdravi grad, na kojem smo radili od 1988. godine, pokazao nam je koliko se međusobno obogaćujemo upravo razmjenom akademskog i praktičnog iskustva. Željeli smo zajedno, baš u ta turbulentna vremena političke nestabilnosti, radikalne individualizacije i početka uočavanja svih negativnih trenova globalizacije, pokazati da ima nade za današnju Europu. Da postoje ljudi koji su spremni poduzeti akciju i raditi za dobrobit ne samo sebe nego i drugih u svom okruženju. Upravo smo njih, svojim tečajevima, željeli privući. Čuti iskustva iz prve ruke, naučiti što je, kako i zašto uspjelo ili propalo. Svake su godine pozivani vodeći eksperti iz javnog zdravstva, iz područja ovisnosti, održivog razvoja, medija, rukovođenja u zdravstvu, zdravstvene politike, kako bi nas informirali o trenutnim dometima teorije i prakse u svom pripadajućem području. Usporediti i uskladiti postojeću praksu sa spoznajama bio je cilj svakog tečaja."

Ti tečajevi i radionice, koji su se održavali ne samo u Motovunu, već i u Poreču, Grožnjanu, Rovinju, Labinu i Puli, srce su Motovunske ljetne škole unapređenja zdravlja.

Godine 1999. u sklopu Motovunske ljetne škole unapređenja zdravlja provedeno je istraživanje kojim su prepoznate najslabije točke županijske javnozdravstvene politike i prakse, da bi se 2000. godine izradila prva istarska slika zdravlja. To je uradak djelatnika Odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i rad te Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije.

U Istarskoj županiji, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, tada je živjelo 204.346 stanovnika. Prirast stanovništva 1991. godine u odnosu na popis iz 1981. godine iznosio je 16.014 (7,8 posto) i većim je dijelom posljedica imigracija. U unutrašnjosti Poluotoka (bivše općine Buzet i Pazin) na 30,5 posto površine živjelo je 13,0 posto pučanstva, a u priobalju na 69,5 posto površine 87 posto. U gradskim naseljima Istarske županije 1991. godine živjelo je 68,76 posto pučanstva.

Dobna struktura istarskog pučanstva svrstava ga u vrlo staro pučanstvo (11,8 posto starijih od 65 godina). Nešto povoljniju situaciju (manje od 10 posto starih) imali su gradovi Novigrad, Umag, Poreč, Pula i Rovinj te općine Vrsar i Vodnjan. Više od 15 posto starih imala je 21 općina i jedan grad (Buzet), a posebno je teško stanje bilo u općinama s više od 20 posto starih: Oprtalj (21,9), Lanišće (35,4), Cerovlje (21,0) i Lupoglav (22,6 posto).

Od 1993. godine nadalje, pozitivni prirodni prirast bilježilo je šest gradova (Umag, Novigrad, Poreč, Rovinj, Pula i Pazin) te dvije općine - Sveti Petar u Šumi i Vrsar. Preostalih 28 jedinica lokalne samouprave bilježilo je prirodni pad; osobito teško stanje bilo je u općinama Grožnjan, Lanišće, Lupoglav, Sveta Nedelja, Oprtalj, Raša i Vižinada u kojima je prosječan broj živorođene djece na 100 umrlih osoba od 1993. do 1996. godine bio manji od 50, odnosno umrlo je dvostruko pa i više osoba od broja živorođene djece.

U vezi bolesti, istaknuto je da je tuberkuloza od 1992. godine u blagom porastu, također i hepatitis B i broj ovisnika o drogi.

Godine 1998. prijavljeno je deset epidemija. U četiri slučaja radilo se o epidemijama salmoneloznog trovanja hranom (Poreč, Labin i dva u Puli). Ukupno su oboljele 53 osobe. U tri slučaja radilo se o epidemijama s kliničkom slikom akutnog gastroenteritisa nepoznate etiologije. U Buzetu je početkom 1998. godine prijavljena epidemija skarlatine i streptokokne angine sa 150 oboljele djece predškolske i školske dobi. Prijavljena je i jedna obiteljska epidemija tuberkuloze u Umagu s četiri oboljelih od kojih troje djece. U općini Nedešćina prijavljena je epidemija bacilarne dizenterije s 250 oboljelih. Radilo se o posjetiocima sajma koji su konzumirali bakalar kupljen na sajmu.

Pet godina kasnije, 2005. godine, Istarska županija je prva u Hrvatskoj izradila Plan za zdravlje građana. On predstavlja novinu u području provođenja javnozdravstvene politike, a izrađen je na inicijativu i uz stručnu potporu Hrvatske mreže zdravih gradova i voditelja Motovunske ljetne škole unapređenja zdravlja.

Plan za zdravlje građana Istarske županije 2005. godine treći je u nizu strateških dokumenata koji određuju županijsku zdravstvenu politiku; prvi je Slika za zdravlje građana Istarske županije, a drugi Strateški okvir Županijskog plana za zdravlje.

Svi ovi dokumenti izvorište imaju u projektu Upravljanje i rukovođenje za zdravlje, koji je razvila dr. sc. Selma Šogorić sa Škole narodnog zdravlja "Andrija Štampar" nakon edukacije u Centru za prevenciju i kontrolu bolesti u američkom gradu Atlanta. Ona je zajedno s ostalim nastavnicima Škole narodnog zdravlja "Andrija Štampar" provela edukaciju članova županijskih timova. U pojedine faze bili su uključeni i stručnjaci iz atlantskog Centra, koji su projekt Istarske županije nagradili kao najuspješniji primijenjeni projekt u 2002./2003. godini.

Kada je riječ o projektu zdravih gradova, Svjetska zdravstvena organizacija drži da je jedan od najopravdanijih i najperspektivnijih pokreta za zdravlje čovječanstva s iznimnim uspjehom te s velikim izazovima i mogućnostima unapređenja i čuvanja zdravlja ljudi u budućnosti.

Godine 2008., u prvoj procjeni uspješnosti hrvatskih zdravih gradova, Poreč je proglašen pobjednikom među hrvatskim zdravim gradovima kao grad koji je napravio najveći iskorak u brizi za zdravlje, razvio najveći broj servisa i usluga za unapređenje zdravlja svojih stanovnika te razvio najbolju lokalnu mrežu povezanosti stručnjaka, ključnih ljudi i građana u brizi za zdravlje.

Projekt Zdravi grad Poreč formalno djeluje od 1993. godine, ali je već osamdesetih godina prošloga stoljeća dr. Nino Basanić prvi put u Poreč prenio planetarnu ideju zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije pretočenu u projekt Zdravi grad, a definiranu idejama "Misli globalno, djeluj lokalno" i "Zdravlje za sve za 21. stoljeće". Pula je prva pristupila pokretu, 1991. godine, a kasnije gradovi Buzet, Labin i Umag.

Povezane vijesti

• Motovun dobiva moderan sustav zbrinjavanja otpadnih voda
• Motovun: Zabranjeno parkiranje pod zidom
• Motovun: Najveći tartuf prodan u Hong Kong